"Nikada me nećeš imati" – rekla je žena Apaš, a čovjek s planine zadrhtao je čuvši njezinu tajnu скачать в хорошем качестве

"Nikada me nećeš imati" – rekla je žena Apaš, a čovjek s planine zadrhtao je čuvši njezinu tajnu

"Nikada me nećeš imati", izgovorila je ponosna žena Apaš. No u tom trenutku čovjek s planine zadrhtao je, jer je njezina tajna mogla promijeniti sve što je vjerovao. Ova priča o ponosu, ljubavi i skrivenim sudbinama otkriva kako jedna istina može razoriti zidove između dvaju svjetova. 👉 Pogledajte video i otkrijte koja je tajna natjerala snažnog čovjeka da klecne pred istinom. Sunce je nemilosrdno pržilo prostranstva Arizone, stvarajući treperave valove vrućine iznad crvenkaste zemlje. Elias Carver sjedio je na rubovima grada Thunder Peak, malog rudarskog naselja koje je niklo poput gljive nakon otkrića srebra u obližnjim planinama. Njegov pogled prelazio je preko doline prema planinskom lancu u daljini, mjestu koje su stanovnici zvali "Zemlja Apaša". Tamo, među stijenama i klancem, živjeli su ljudi koji su ovdje bili prije svih drugih. Elias je stigao u Thunder Peak prije šest mjeseci, nakon što je napustio svoj dom u Coloradu. Bio je čovjek naviknut na samotni život u planinama, lovac i tragač koji je rijetko osjećao potrebu za društvom. Visok, širokih ramena, s bradom koja je skrivala ožiljak na lijevoj strani lica – trag susreta s medvjedom kada je imao dvadeset godina. Sada, s trideset i četiri godine na leđima, Elias je znao preživjeti u divljini bolje nego mnogi, ali ovdje u Arizoni, gdje je krajolik bio drugačiji od svega što je poznavao, osjećao se poput stranca. Gradonačelnik Thunder Peaka angažirao ga je kao vodiča za nove doseljenike, one koji su dolazili s Istoka privučeni pričama o bogatstvu i mogućnostima. Elias je prihvatio posao jer mu je trebao novac, ali planine su ga zvale. Nešto u tim vrhovima mamilo ga je da istražuje dalje, dublje. "Gospodine Carver," začuo je glas iza sebe. "Gradonačelnik Sullivan vas traži." Okrenuo se i ugledao mladog pomoćnika šerifa, dječaka koji nije mogao imati više od sedamnaest godina, s prevelikim šeširom i značkom koja se sjajila na suncu. "Reci mu da dolazim," odgovorio je Elias, ustajući i otresajući prašinu s hlača. U uredu gradonačelnika, zadimljenom prostoru s teškim zavjesama i masivnim hrastovim stolom, Elias je zatekao ne samo Sullivana već i troje drugih ljudi. Dva muškarca u odijelima, očito predstavnici rudarske kompanije, i ženu koja je stajala pokraj prozora. "Ah, Carver! Konačno," Sullivan je ustao, njegov okrugli trbuh napinjao je prsluk s zlatnim lancem džepnog sata. "Ovo su gospodin Henderson i gospodin Tate iz Silver Creek Mining Company. A ovo..." pokazao je prema ženi, "ovo je gospođica Bertha Calhoun." Elias je kimnuo muškarcima, a zatim pogledao prema ženi. I tada, kao grom iz vedra neba, osjetio je kako mu zastaje dah. Bertha Calhoun nije bila poput žena koje je obično viđao u gradićima poput Thunder Peaka. Trideset i jedna godina, kako je kasnije saznao, nosila je s elegancijom i samopouzdanjem. Njezina tamna kosa bila je skupljena u jednostavnu, ali urednu punđu, otkrivajući linije vrata koje su bile gotovo skulpturalne. Oči, tamne poput noći bez mjesečine, gledale su ga izravno, bez trunke srama ili ustručavanja koje je često viđao kod gradskih dama. "Gospodine Carver," rekla je, a njezin glas bio je dublji nego što je očekivao, s prizvukom koji nije mogao smjestiti. "Čujem da poznajete planine bolje od ikoga." "Poznajem Colorado," odgovorio je iskreno. "Ovdje sam još uvijek stranac." Sullivan se nakašljao. "Gospođica Calhoun je etnolog, Carver. Došla je proučavati običaje Apaša. Potreban joj je vodič." Elias je osjetio nelagodu. "Apaši nisu ljubitelji posjetitelja, gradonačelniče. Posebno ne bijelaca koji dolaze 'proučavati' njihove običaje." Bertha je napravila korak prema njemu. "Svjesna sam osjetljivosti situacije, gospodine Carver. Ne dolazim kao osvajač ili misionar. Dolazim kao učenik. Želim razumjeti, ne suditi." Bilo je nešto u načinu na koji je izgovorila te riječi što je natjeralo Eliasa da joj vjeruje, ili barem da želi vjerovati. "Imam kontakte među Apašima," rekla je, iznenadivši ga. "Jednog poglavicu koji je pristao razgovarati sa mnom. Ali trebam nekoga tko poznaje teren, tko me može sigurno odvesti do njihovog sela i natrag." Henderson, jedan od predstavnika rudarske kompanije, ubacio se: "Rudarska kompanija financira ovu ekspediciju, Carver. Želimo dobre odnose s domorocima. Manje problema za sve." Elias je znao da to nije cijela priča. Rudarske kompanije rijetko su brinule o "dobrim odnosima" osim ako im to nije donosilo profit. Ali posao je posao, a ovo bi mu omogućilo da istražuje planine koje su ga toliko intrigirale. "Kada želite krenuti?" upitao je, obraćajući se izravno Berthi. "Sutra u zoru," odgovorila je bez oklijevanja. I tako je počelo. Sljedeće jutro, dok je Thunder Peak još uvijek spavao, Elias je čekao na rubu grada s dva osedlana konja. Zora je tek počela razbijati noćnu tamu, bojajući horizont nijansama ružičaste i narančaste. Svježi planinski zrak nosio je miris borova i sage, mješavinu koja je uvijek podsjećala Eliasa na slobodu...