Sovsko jezero & Vidikovac iz Zraka - DJI MAVIC MINI Dron скачать в хорошем качестве

Sovsko jezero & Vidikovac iz Zraka - DJI MAVIC MINI Dron

Sovsko jezero predstavlja jedinstveni primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske. Smješteno je na sjevernoj padini Dilja, neposredno ispod glavnog bila (Mlakino Brdo-430 m i Jurje Brdo-471m), na nadmorskoj visini od 430 m. Jezero je u maloj depresiji, a s istočne i sjeveroistočne strane okružuje ga šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, te šuma bukve u jarcima. Zapadne i južne strane su pašnjaci i oranice. Istočno od jezera je malo uzvišenje-Jezero Brdo 380 m, a na vrhu kojega je piramida Vidikovac. Na sjeverozapadu ova udolina je otvorena, te je nekada za vrijeme velikih voda, višak jezerskih voda ovuda otjecao. Prirodne pogodnosti - jezero, blagi reljef, pitom krajolik i pogodne klimatske prilike-pogodovale su razvoju poljoprivrede pa je neposredno uz jezero iskrčen veći kompleks šuma (površine 106 cca hektara) i pretvoren u oranice,voćnjake, vinograde i pašnjake. To je poljoprivredna oaza u kompleksu šumovite padine Dilja. Nekoć je tu bio veleposjed, a uz jezero bile su gospodarske zgrade, voćnjak i vinograd.  Geološku podlogu okoliša jezera čine miocensko-pliocenski klastiti i vapnenci, te miocenski klastiti i vapnenci tortona. Po sastavu su to pješćenjaci, lapori i pijesci. Kompleks jezerskih uslojenih sedimenata mlađeg neogena u kojima su brojni fosili školjaka i morskih organizama, s velikim promjenama poroznosti i vodopropusnosti, pa su podložni eroziji i klizanju. Pretežno su nestabilna u prirodnim uvjetima, a djelovanjem čovjeka ova nestabilnost se povečava. Prema Pavlu Kovačeviću tu dominiraju smeđa lesivirana i smeđe karbonatna tla na vapnenim laporima, što odgovara tipološkim istraživanjima Šumarskog instituta jastrebarsko šumskim tlima: eutritično smeđe tlo i ilimerizirano tlo na karbonatnim nevezanim sedimentima. Drugi tip tla čine smeđe-lesivirano tlo i rendzina na miocenskim i srednje polutvrdim vapnencima, odnosno prema tipološkom istraživanju šuma šumarskog instituta eutričnom smeđem tlu na mekim vapnencima. Prvom tipu odgovaraju nešto svježija tla-staništa na kojima dolazi bukva-dok šume kitnjaka i običnog graba rastu večinom na drugom tipu tla, a to su nešto suša staništa. Na rendzinama pojavljuju se termofilne vrste submediterana kao indikator najsušeg staništa ovog područja. Iako se dio ovih površina koristio za oranice produktivnost ovih poljoprivrednih površina je mala, jer su to ipak apsolutno šumska tla, a na to ukazuju velike površine obrasle bujadi (Pteridium aquilinum).  Veličina jezera je oko 3600 m2, a maksimalna dubina je oko 8-10 m. Rubovi jezera obrasli su trskom i rogozom. Širina ovog pojasa oscilira od 3 pa mjestimično i do 7 metara, pa je zbog toga površina vodenog zrcala jezera svedena na polovicu. U samome jezeru je vrlo izdašan izvor, a to možemo primjetiti po jakim površinskim strujanjima na jugoistočnom dijelu jezera.  #dji #djimavicmini #dron