Propisi o klanjaču koji zakasni i zatekne imama na rukū`u скачать в хорошем качестве

Propisi o klanjaču koji zakasni i zatekne imama na rukū`u

https://www.putselefa.com/propisi-o-k... Govornik: Imām Muhammad bin Sālih bin `Uthajmīn (umro 1421) Pitanje: Kada osoba dođe u džamiju, a imam je već donio početni tekbir za namaz, pa s njim stigne samo posljednji rekat — da li je time stigao džemat tim jednom rekatom ili ne? Čuo sam da nema namaza onaj ko ne prouči Fātihu, pa da li je dužan ponoviti taj rekat zajedno s prethodnim rekatima? Odgovor: Sva hvala pripada Allāhu, Gospodaru svjetova, i donosim salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu, njegove ashabe i na one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjega dana. Odgovor na ovo pitanje jeste da onaj ko stigne rukū` (pregib u namazu) u posljednjem rekatu namaza smatra se da je stigao namaz, na osnovu riječi Vjerovjesnika ﷺ: مَنْ أَدْرَكَ رَكْعَةً مِنَ الصَّلَاةِ فَقَدْ أَدْرَكَ الصَّلَاةَ “Ko stigne jedan rekat namaza, taj je stigao namaz.” (al-Buḥārī 580 i Muslim 607) Međutim, on u stvarnosti nije kao onaj koji je namaz stigao od njegovog početka, jer ko god je više obuhvatio (namaza), bez sumnje je vrjedniji. Ali nagrada džemata, koja iznosi dvadeset i sedam stepeni, postiže se i za onoga koji je stigao posljednji rekat s imamom. A stizanje na rukū` smatra se stizanjem rekata. Dokaz za to je ono što je zabilježeno u Sahihu al-Buḥārīja da je Abū Bakra رَضِيَ اللهُ عَنْهُ ušao u džamiju dok je Vjerovjesnik ﷺ bio na rukū`u, pa je požurio i učinio rukū` prije nego što je ušao u saf, bojeći se da mu ne promakne rekat. Kada je Vjerovjesnik ﷺ predao selam, upitao je nakon namaza ko je to učinio. Abū Bakra je rekao: “Ja.” Vjerovjesnik ﷺ mu je rekao: زَادَكَ ٱللّٰهُ حِرْصًا وَلَا تَعُدْ “Allāh ti povećao želju za dobrim, ali nemoj to ponovo činiti.” (al-Buḥārī 783) Vjerovjesnik ﷺ mu nije naredio da naklanja taj rekat. A da je njegovo naklanjavanje bilo obavezno, Vjerovjesnik ﷺ bi mu to naredio. A da mu je to naredio, to bi nam bilo preneseno. Pa kada nam to nije preneseno, zna se da mu nije naredio da ga naklanja. A kada mu nije naredio da ga naklanja, zna se da njegovo naklanjavanje nije obavezno. A kada njegovo naklanjavanje nije obavezno, zna se da ga je on (taj rekat) zaista stigao. To je i ono na što upućuje razumsko promišljanje, jer je učenje Fātihe obavezno samo u stanju stajanja. A onaj ko zatekne imama na rukū`u, s njega spada stajanje zbog obaveze slijeđenja imama. Pa kada spadne stajanje, spada i ono što je u njemu obavezno od zikra — a to je Fātiha. I ovo nije u suprotnosti s riječima Vjerovjesnika ﷺ: لَا صَلَاةَ لِمَنْ لَمْ يَقْرَأْ بِفَاتِحَةِ الْكِتَابِ “Nema namaza onome ko ne prouči Fātihu Knjige.” (al-Buḥārī 756 i Muslim 394) jer je ovaj hadis općeg značenja, a ovaj (slučaj o kojem govorimo) je poseban. Prema tome, opće značenje riječi Vjerovjesnika ﷺ “Nema namaza onome ko ne prouči Fātihu Knjige.” biva ograničeno (specificirano) ovakvim stanjem — tj. posebno se odnosi (izuzima) na stanje onoga koji kasni, kada zatekne imama na rukū`u, ili ga zatekne stojeći, ali ne uspije proučiti Fātihu, pa se poboji da će mu promaknuti rekat. Prema tome, kažemo onome ko zatekne imama na rukū`u u posljednjem rekatu da je stigao namaz u džematu i stigao rekat čiji je rukū` stigao zajedno s imamom. Međutim, ovdje postoji pitanje koje zahtijeva detaljno pojašnjenje, a to je da je čovjek koji zatekne imama na rukū`u obavezan izgovoriti početni tekbir stojeći, a zatim učiniti rukū`. Kada učini rukū`, situacija nije bez različitih stanja: Prvo stanje je da bude siguran da je stigao imama na rukū`u prije nego što se imam podigao s rukū`a — u tom slučaju je stigao rekat. Drugo stanje je da bude siguran da se imam podigao s rukū`a prije nego što je on stigao do rukū`a — u tom slučaju mu je rekat promakao. Treće stanje je da kod njega preovlada mišljenje (pretpostavka) da je stigao imama na rukū`u — tada će postupiti prema onome što preovladava u njegovoj procjeni i smatrat će se da je stigao rekat. Međutim, učinit će sehvi-sedždu ako mu je nešto od namaza izmaklo, a njegova sedžda bit će nakon selama, na osnovu onoga na što upućuje hadis `Abdullāha bin Mas`ūda رَضِيَ اللهُ عَنْهُ. Četvrto stanje je da kod njega preovlada mišljenje da nije stigao imama na rukū`u — tada će postupiti prema onome što preovladava u njegovoj procjeni i neće računati taj rekat. A dužan je učiniti sehvi-sedždu nakon selama. Peto stanje je da bude u sumnji i kolebanju — da ne preovlada kod njega mišljenje da je stigao imama na rukū`u, niti da se imam podigao prije nego što ga je on stigao na rukū`u. Dakle, ostaje u sumnji, ne dajući prednost ni jednom ni drugom. U tom slučaju ne računa taj rekat, jer onaj ko sumnja gradi na onome što je sigurno. Ne računa rekat i učinit će sehvi-sedždu kada upotpuni ono što je dužan, i to prije selama.