У нас вы можете посмотреть бесплатно Dr Lazar Trifunović \ Počeci srpskog modernog slikarstva \ Kolarac \ 23.05.1966. или скачать в максимальном доступном качестве, видео которое было загружено на ютуб. Для загрузки выберите вариант из формы ниже:
Если кнопки скачивания не
загрузились
НАЖМИТЕ ЗДЕСЬ или обновите страницу
Если возникают проблемы со скачиванием видео, пожалуйста напишите в поддержку по адресу внизу
страницы.
Спасибо за использование сервиса ClipSaver.ru
Lazar Trifunović je bio srpski istoričar umetnosti, likovni kritičar i profesor Univerziteta u Beogradu. Rođen je u Beogradu, 14. januara 1929. godine i osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Beogradu, diplomirao istoriju umetnosti 1955. na Filozofskom fakultetu, na kome je 1960. doktorirao sa temom „Srpsko slikarstvo u prvoj polovini XX veka“. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu je asistent od 1957. godine a 1976. izabran je za redovnog profesora Istorije moderne umetnosti. U vremenu 1962 – 1968. godine bio je direktor Narodnog muzeja u Beogradu. Osnivač je i jedno vreme direktor Savremene galerije u Nišu. Bio je likovni kritičar skoro tri decenije. Još kao student počeo je da objavljuje tekstove u „Vidicima“ i „Narodnom studentu“, objavljujući tekstove u NIN-u, Politici, Umetnosti (gde je bio glavni i odgovorni urednik) i drugim časopisima i listovima. Bio je član i predsednik Jugoslovenske sekcije AICA (Međunarodno udruženje umeničkih kritičara). Lazar Trifunović je stručno delovao u dve osnovne oblasti: kao istoričar (moderne) umetnosti i likovni kritičar, uz to i kao profesor Moderne umetnosti na beogradskom Univerzitetu i muzeolog kao direktor Narodnog muzeja i osnivač i direktor Galerije savremene umetnosti u Nišu. Trifunović je bio osnivač katedre za Modernu umetnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu gde je predavao istoriju modernizma do kraja života. Uveo je metodologiju proučavanja srpske moderne umetnosti na osnovama francuske istojsko-umetničke nauke koju je izneo u kapitalnom, sintetičkom delu „Srpsko slikarstvo 1900-1950“ objavljenom 1973. a koje je nastalo iz njegove doktorske disertacije 1960. godine. Drugo, veoma važno delo Lazara Trifunovića je antologija „Srpska likovna kritika“ objavljena 1967. u kojoj je prvi put dat sistematizovan pregled istorije naše umetničke kritike od njenih početaka do kraja šeste decenije. Ovim dvema knjigama Trifunović je postavio temelje naučnog izučavanja moderne srpske umetnosti i likovne kritike. Kao likovni kritičar redovno je pisao za brojne dnevne i nedeljne novine, stručne časipise i druge publikacije u kojima je pratio tekući likovni život. Započeo je kao pozorišni kritičar da bi ubrzo, tokom šeste decenije postao najuticajniji umetnički kritičar u vremenu tokom koga se bavio tumačenjem novih pojava na našoj umetničkoj sceni. Kao kritičar NIN-a od 1959. do 1963. godine posebno se istakla njegova angažovanost u ovoj oblasti kada je jasno razdvajao umetničke od neumetničkih pojava. Upravo u tom periodu zabeležena je i njegova zenitna kritičarska aktivnost jer je kao kritičar i istoričar beogradskog enformela napisao neke od najvrednijih stranica srpske umetničke kritike i teorije uopšte, na primer, izložba „Beogradski enformel (mladi slikaria)“ 1962. i izložba i studija „Enformel u Beogradu“ 1982. Značajan doprinos dao je i kao muzeolog budući da je brojne inovacije uneo u delatost Narodnog muzeja u Beogradu i Galeriji savremene umetnosti u Nišu u kojima je bio direktor. Iako najmlađi direktor ove najstarije muzejske ustanove u Srbiji Trifunović se nije ustručavao da unese novine koje su često nailazile na oštre otpore akademske i umetničke javnosti. Držeći se ideje da se i muzeologija, kao i druge društvene nauke, razvija, on je u delatnost Narodnog muzeja unosio specifilnosti koje su prethodile potonjim promenama u mnogim muzejskim institucijama kod nas. Izmenio je način rada i organizaciju ove kuće, na nov način periodizovao je istoriju srpske umetnosti, promenio je postavku primerenu tom vremenu, podsdsticao je kustose sa se mnogo angažovanije postave prema izložbenoj delatnosti itd. Na nove osnove postavio je samu zaštitu kulturnih dobara i njihovo publikovanje itd. Uspeo je čak za svog mandata i da adaptira ovu zgradu (1964-1966) na koji način joj je omogućio življu aktivnost i veću prisutnost u javnosti. Preminuo je u Parizu, 23. Jula 1983. godine. Ove nedelje slušamo njegovo predavanje pod imenom "Počeci srpskog modernog slikarstva" u sklopu ciklusa "Srpsko slikarstvo" održano 23. maja 1966. godine u Zadužbini Ilije M. Kolarca.