Jugoslavija 1990 (Raspad SFRJ) - Emisija TV Zagreb скачать в хорошем качестве

Jugoslavija 1990 (Raspad SFRJ) - Emisija TV Zagreb

Dokumentarni film RTV Zagreb o zbivanja u Jugoslavija 1990. Nakon Titove smrti (1980.), funkcije predsjednika republike preuzelo je kolektivno Predsjedništvo (sastavljeno od po jednog predstavnika republika i pokrajina). Tijekom 1980.–81. izbijali su radnički štrajkovi širom države, a na Kosovu i albanske demonstracije radi odcjepljenja od Srbije. U drugoj polovici 1980-ih obnovljena su politička sučeljavanja republičkih vodstava oko pitanja državnog uređenja, političkog pluralizma, republičkih ekonomija i dr. Osnaženi su različiti nacionalni zahtjevi te unitarističko jugoslavenstvo, napose u Srbiji i u vrhu Jugoslavenske narodne armije (JNA). Godine 1989. Srbija je ukinula autonomiju Kosovu i Vojvodini (uslijedile su albanske demonstracije na Kosovu, s dvadesetak poginulih), podredila vodstvo Crne Gore, i time ostvarila znatan utjecaj u Predsjedništvu SFRJ (Antibirokratska revolucija). Tijekom 1989.–90. u jugoslavenskim republikama stvorene su nekomunističke političke stranke. Posljednji kongres SKJ održan je u siječnju 1990. u Beogradu, a komunistička vodstva Slovenije i Hrvatske napustila su kongres zbog neslaganja s unitarističkom i velikosrpskom politikom SK Srbije (pod vodstvom Slobodana Miloševića). Tijekom 1990. u jugoslavenskim su republikama održani višestranački izbori, na kojima su uglavnom pobijedile nacionalne stranke. Reformirani komunisti ostali su na vlasti jedino u Srbiji i Crnoj Gori. Kroz Predsjedništvo SFRJ (uz potporu vrha JNA) odbacivali su slovenske i hrvatske zahtjeve za punom suverenošću republika i preustrojem SFRJ u konfederaciju. Od polovice 1990. Srbija i Crna Gora podupirale su srpsku pobunu u Hrvatskoj (Domovinski rat), što je ubrzalo raspad SFRJ. Slovenija i Hrvatska proglasile su 25. VI. 1991. neovisnost, nakon čega je JNA vojno intervenirala, ali se nakon sukoba u srpnju 1991. povukla iz Slovenije, a nakon agresije i iz Hrvatske početkom 1992. U rujnu 1991. referendumom se za neovisnost očitovala i Makedonija, a u listopadu 1991. BiH je nakon referenduma donijela memorandum o suverenitetu. Radi rješavanja jugoslavenske krize, Europska zajednica (EZ) pokrenula je u rujnu 1991. mirovnu konferenciju. Njezina arbitražna komisija zaključila je 7. prosinca 1991. da je SFRJ u procesu dezintegracije. Članice EZ-a su 16. prosinca 1991. odlučile priznati neovisnost jugoslavenskim republikama (pod uvjetom da one ispunjavaju određena demokratska načela), pa je 15. siječnja 1992. priznata neovisnost Hrvatskoj i Sloveniji, a 7. travnja 1992. Bosni i Hercegovini (22. svibnja 1992. primljene su u UN) Otcjepljenje saveznih republika, započelo je donošenjem novog Ustava Srbije 28. septembra 1990. godine, kojim osim promjene imena i izbacivanjem pridjeva socijalistička iz imena republike, ukidanjem elemenata državnosti autonomnih pokrajina i mijenjanjem imena SAP Kosova u SAP Kosovo i Metohija, Srbiju u članku 72. t.1 definiše kao suverenu i nezavisnu republiku, dok u t.3 definiše odbranu i sigurnost Republike Srbije, čime, praktički Republika Srbija po međunarodnom pravu postaje nezavisan faktor.[f][g][3] Nakon toga slijede referendumi u SR Sloveniji 23. decembra 1990, u SR Hrvatskoj 19. maja 1991, u SR Makedoniji 8. septembra 1991. 29. februara - 1. marta 1992 u SR Bosni i Hercegovini, dok se referendum u SR Crnoj Gori održao 1. marta 1992. godine. Na svim referendumima, odlukom većine građana, republike su stekle pravo na otcjepljenje od SFRJ, a zakonske odluke o samostalnosti novih država, donesenu su u republičkim skupštinama nekoliko mjeseci kasnije.[3] Referendum u SR Crnoj Gori se razlikovao od ostala četiri, po tome što je pitanje bilo: Da li ste za to da Crna Gora kao suverena republika nastavi živjeti u zajedničkoj državi Jugoslaviji potpuno ravnopravno s drugim republikama koje to žele., tako da je time praktički SR Crna Gora ostala u zajednici sa Republikom Srbijom formiranoj 27. aprila 1992, nazvanoj SR Jugoslavija. Referendumi u SR Bosni i Hercegovini i SR Hrvatskoj su djelomično bojkotovani od strane srpskog naroda, ali su uprkos tome referendumi usvojeni i otcjepljene saveznih republika sprovođeno je donošenjem posebnih zakona u republičkim skupštinama. Zbog odbijanja republičkih Sekretarijata za narodnu odbranu iz SR Slovenije i SR Hrvatske da regrute ne šalju na služenje vojnog roka u JNA, vojni se vrh odlučio za mobilizaciju rezervista iz Srbije i SR Crne Gore, kojima su popunjavali mjesta u kasarnama. Povlačenjem JNA iz ovih republika, vojne su se jedinice raspoređivale u SR Bosni i Hercegovini, te zauzimale položaje na strateškim mjestima. Kolone JNA su zaustavljene pri pokretima za zauzimanje Kupreških vrata, ali uslijed nesposobnosti Na ljeto 1990. godine u dijelovima SR Hrvatske sa pretežnom srpskom većinom (Knin i Zapadna Slavonija), došlo je do političkih zahtjeva o autonomniju srpskog naroda u Hrvatskoj, što je praćeno blokadama prometa na cestama koje prolaze kroz to područje. Naoružane grupe balvanima su blokirali prometnice, što je nazvano Balvan-revolucijom,