Vrednovanje i ocjenjivanje u razrednoj nastavi скачать в хорошем качестве

Vrednovanje i ocjenjivanje u razrednoj nastavi

izv. prof. dr. sc. Višnja Rajić Pastuović (1999) definira vrednovanje kao proces utvrđivanja stupnja postignuća ciljeva obrazovanja i odgoja, ali i utvrđivanja čimbenika odgovornih za postignute ishode i učinke odgoja i obrazovanja. Pravilnikom o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (2010) vrednovanje se definira kao „sustavno prikupljanje podataka u procesu učenja i postignutoj razini kompetencija…, u skladu s unaprijed definiranim i prihvaćenim načinima, postupcima i elementima vrednovanja, a čije su sastavnice praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje“. S obzirom na svrhu koju vrednovanje može imati neki autori navode podjelu na: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenog. Tako vrednovanje u svrhu poboljšanja učenikova učenja podrazumijeva vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje. Vrednovanje za učenje je proces prikupljanja i interpretiranja dokaza o učenju koje se odvija tijekom učenja. Vrednovanje za učenje vrlo je korisna strategija koja se primjenjuje tijekom učenikova učenja i služi unaprjeđenju njegovog učenja. Vrednovanje kao učenje podrazumijeva da su učenici aktivno uključeni u proces vrednovanja. To znači da prate vlastito učenje, koriste povratnu informaciju učitelja i ostalih polaznika, te samoprocjenu kako bi odredili sljedeći korak u učenju i postavili individualne ciljeve učenja (Growing success, 2010). Rezultati vrednovanja ostvarenosti i razine učeničkog postignuća u školskom sustavu najčešće se iskazuju ocjenom. Matijević (2004) navodi kako je školska ocjena dogovoreni znak ili sustav znakova (slovo, broj ili riječ) za određenu razinu postignuća. Stoga ocjenjivanje možemo interpretirati kao pridavanje brojčane ili opisne vrijednosti rezultatima praćenja i provjeravanja učenikovog rada prema sastavnicama ocjenjivanja svakoga nastavnoga predmeta (Pravilnik, 2010). Ocjene danas imaju gotovo nezamjenjiv status u procesu odgoja i obrazovanja. Zbog svoje ekonomičnosti i privida „jasnoće“ najjednostavniji su način komunikacije između učitelja i roditelja kada je u pitanju napredak učeničkih postignuća. Učitelje, učenike i roditelje ocjene ne bi trebale zavarati kada su u pitanju učenička postignuća, međutim, budući u Hrvatskoj ne postoje jasni standardi za pojedine razine postignuća (Bežen, 2008, Kolar Billege, 2012) iza istih ocjena ne stoje isti kriteriji niti razine. Na pitanje kako vrednovati i ocjenjivati učenička postignuća u razrednoj nastavi pokušat ćemo odgovoriti na današnjem predavanju.