Sedija Spahić, posljednja tkalja Petrovačkih ćilima скачать в хорошем качестве

Sedija Spahić, posljednja tkalja Petrovačkih ćilima

Sedija Spahić tkaje i čuva od zaborava poznate Pertrovačke ćilime BOSANSKI PETROVAC – Bosanski Petrovac, pored niza znamenitosti, prirodnih ljepota i velikana koji su tu rođeni, (Mersad Berber, Jovan Bijelić - slikari i Skender Kulenović i Ahmet Hromadžić - pisci) poznat je nadaleko i po izradi tradicionalnih Petrovačkih ćilima. Tkalački zanat se prenosio sa majki na kćerke, s' koljena na koljeno. Petrovački ćilim se tkaje na horizontalnom tkalačkom stanu, gdje su osnova i potka od vune, u toplim bojama, okera, bijele, crne, zelene, višnjeve crvene boje. U raznovrsnoj geometrijskoj ornamentici, gdje dominira autohtoni motiv stepenasto nazupčanog romba, motiv „Bolića kolo”… Dimenzije ćilima su obično dva sa tri metra, a tkale su se i serdžade, obično „dvometrice” ili „trometrice”, širine 80 cm. Bosanskopetrovački ćilim postoji i danas, tka se u domaćoj radinosti, ali za sada, samo u kući vrijedne Sedije Spahić. Ona je voj kosmički ritual preplitanja niti potke kroz osnovu privremeno stavila u stanje mirovanja, dok prođe korona, kako kaže, ali i dok malo poraste unuče koje čuva dok njegova majka radi. Međutim, Sedija „boluje“ za tkanjem pa je nije bilo teško privoljeti da svrati u Bosansku sobu koja se nalazi u Muzeju „Jovan Bijeli“ gdje se mogu pogledati različiti oblici i veličine ćilima i serdžada te sa našom ekipom razgovara o onome što od svega najviše voli. Zahvalnost za dolazak Sedije Spahić u Bosansku sobu dugujemo Anseli Husetić, direktorici Centra za kulturu i obrazovanje u čijem je sastavu Muzej sa Bosanskom sobom koju je upravo ona opremila i obogatila sa postojećim eksponatima. Tkanje ćilima na razboju su od davnina radile žene za potrebe kuće i domaćinstva. Predivan spoj boja i šara, na prirodan način bojene vune, postali su umjetnost koja u svakom ćilimu, serdžadi ostavlja dio mašte, ornamentike, duboko utkane u svijest tkalje. Bosanski ćilim utkan na ulazu u Opštinu Inspirisan očuvanjem tradicije i ovdašnjih običaja, Opština Bosanski Petrovac, na čelu sa načelnikom, Dejanom Prošićem, postavila je sliku Petrovačkog ćilima na sam ulaz u zgradu Opštinske uprave. Ovaj projekat iscrtavanja Petrovačkog ćilima je vrhunski primjer talenta i kreativnosti u promociji trajnih i autohtonih vrijednosti ove male lokalne zajednice. -Došli smo na ideju da na gornjem dijelu platoa uradimo nešto unikatno, a to je nešto po čemu je Bosanski Petrovac prepoznatljiv, riječ je o umjetničkom radu koji oslikava ćilim, kazao je načelnik Prošić. Naime, u Bosanskom Petrovcu generacijama se njegovalo ručno tkanje vunenih ćilima koji su predstavljali sastavni dio života prijašnjeg stanovništva. Ova bosanska tradicija koja se prenosila sa koljena na koljeno na samom je pragu izumiranja. Petrovački ćilim - čuvar priča iz davnina Petrovački ćilim je privilegija samo jedne osobe koja nostalgično reproducira stare šare i motive kako ne bi pali u zaborav. Bosanska tradicija koja se vijekovima prenosila sa koljena na koljeno na samom je pragu izumiranja. O sveprisutnosti ovog fenomena svjedoči činjenica da je upravo u ovom dijelu Bosanske krajine razvijena autohtona verzija „bosanskog ćilima“, pod nazivom „Petrovački ćilim“! Kraće i poznatije, Petrovački ćilim sa autentičnim vezom „Bolića kola“, predstavlja zasebnu varijaciju ćilima kao ogledala tradicije i još uvijek živući kulturno-historijski simbol populacije u Krajini. Nekada je svaka kuća morala imati tkalački stan na kojem su sve žene iz porodice znale raditi. -To su radile moje tetke, nana, majka, a i mene su naučile. Ja sada radim na tkalačkom stanu koji je star koliko i ja, sigurno ima i 60 godina, napravio ga je moj otac za majku. Sjećam se kada sam sa samo sedam godina tkala ćilime, a nisam mogla ni dohvatiti sve dijelove razboja, navodi jedina petrovačka tkalja. -To je mnogima bio osnovni izvor prihoda, nije bilo žene ni djevojke koja nije imala tkalačkog stana. Tada su nakupci uzimali naše ćilime i prodavali ih širom cijele države, a imamo dokaze da su Petrovački ćilimi stigli i u najudaljenije kontinente, kaže ona. Sačuvati od zaborava Surova bosanskohercegovačka svakodnevnica je ovaj vid manuelne manufakture polako dovela do samog praga zaborava. Lokalna zajednica na čelu sa Kulturnim centrom Bosanskog Petrovca bori se da taj najupečatljiviji simbol kraja ne utihne. Breme i privilegija jedne osobe Po svemu sudeći, Petrovački ćilim je privilegija samo jedne osobe koja nostalgično reproducira stare šare i kombinuje motive sa ćilima svoje majke kako ne bi pali u zaborav. -Ja to radim iz velike ljubavi, to me smiruje. Kada završim svoje dnevne obaveze, sjednem za tklački stan i osjećam se ispunjenom skroz. Teško jeste, i sam proces je jako složen i zahtjevan al', opet, to mi je odmor za dušu a sa druge strane, osigurava mi neku skromnu zaradu kojom mogu kupiti materijal i nešto ostaviti porodici, govori Sedija Spahić. Pripremio: Esad ŠABANAGIĆ