Izglasavanje novog Ustava moderne države Hrvatske 1990.g. скачать в хорошем качестве

Izglasavanje novog Ustava moderne države Hrvatske 1990.g.

Izglasavanje Ustava moderne hrvatske države u Hrvatskom državnom saboru. Visoki Dome, štovani predsjedniče, gospođe i gospodo zastupnici hrvatskoga Sabora, uvaženi predsjedniče i ministri hrvatske Vlade, cijenjeni uzvanici i gosti! U prigodi svečanoga proglašenja Ustava RH, držim da je prijeko potrebno progovoriti o pravom značenju, što će reći o ishodištu, biti sadržaja i dosegu toga čina. U političkom životu svakoga naroda donošenje novoga ustava tj. temeljnoga zakona društveno-pravnog poretka znači uvijek događaj iznimnoga, a ponekad i povijesnog značenja. Takve primjere nalazimo navlastito u slučajevima stjecanja nacionalne suverenosti i državne neovisnosti, ili korjenitih (revolucionarnih) društveno-političkih promjena. Ne može biti nikakve dvojbe da donošenje Ustava RH ima značajke iznimnoga povijesnoga čina. I to iz dva razloga. Prvo stoga, što ovaj Ustav označuje konačan raskid s komunističkim, tzv. socijalističko-samoupravnim, jednostranačkim sustavom, zasnovanim na društvenom vlasništvu i plansko-dogovornoj privredi. I drugo, zbog toga što on čini temeljnicu u izgradnji pune nacionalno-državne suvernosti Hrvatske: ono tvarno i duhovno stanište, u državotvorno-političkom smislu, na kojemu će hrvatski narod moći nadograđivati i do kraja dovršiti svoj dom slobode i neovisnosti, na području unutarnjih i međunarodnih odnošaja. Konačnu prosudbu o pravom značenju ovoga današnjega čina moći će, jamačno, donijeti istom budući naraštaji u ozračju daljih povijesnih zbivanja. Naša je, međutim, dužnost prema njima, ali i prvotna obveza prema današnjim sudionicima, da utvrdimo činjenice i ostavimo što vjerodostojnija svjedočanstva: o tome iz kakva smo ustavno-pravnoga ali i stvarnoga stanja pošli, u kakvome se nalazimo danas, i čemu težimo kao krajnjem cilju. Držim, da baš u ovome trenutku nije na odmet, pače da je nužno, podsjetiti na one činjenice koje su od bitne važnosti za razumijevanje okolnosti u kojima smo otpočeli bitke za višestranačku demokraciju i slobode u Hrvatskoj, pokrenuvši događaje što su u veoma kratkom roku urodili čudesnim pa i najvećim mogućim plodom u političkom životu jednoga naroda, donošenjem ustava. Prošlo je, naime, svega osam mjeseci od prvoga kruga prvih slobodnih izbora, nakon 45 godina komunističkoga totalitarizma. Sve do tog dana hrvatski je čovjek bio gonjen iz svoga doma, žigosan i osuđivan, samo zato što je htio misliti, pjevati i živjeti po svome. Onako kako je to po naravi ljudskoj i zakonima vrhunaravnim bilo i ostalo od pamtivijeka u svim podnebljima ovoga svijeta. Nije se još napunilo ni sedam mjeseci od uspostave nove demokratske vlasti u Hrvatskoj, ugrožavane od prvoga dana do danas, od dogmatsko-komunističkih, jugoslavensko-unitarističkih, i velikosrpsko-hegemonističkih snaga što se udružuju u svojoj nepomirljivosti prema svakoj hrvatskoj nacionalnoj i državotvornoj ideji. Ne samo onoj od Starčevića i Radića do Stepinca i Hebranga nego i onoj od Strossmayera do Tita, a pogotovu svakoj njihovoj sintezi. U takvim prilikama još prije pet mjeseci iznio sam pred ovaj visoki dom prijedlog Predsjedništva Republike da se pristupi donošenju Ustava Republike Hrvatske. Među polaznim načelima, očitovali smo želju i nakanu da ustav pišu i osmisle ne samo neprijeporni predstavnici naroda, izabrani njegovom slobodnom voljom, nego i sam narod. Od tada počela je javna rasprava i od prvoga radnoga nacrta trajala – puna četiri mjeseca. U Ustavotvornu komisiju Predsjedništva Republike imenovali smo 229 ljudi iz svih društvenih staleža, od običnih ljudi iz puka do najviših predstavnika političkoga, kulturnoga i znanstvenoga života, od kojih su 152 djelotvorno sudjelovali u radu Komisije. Osim nacrta Ustava što ga je predložila Ustavotvorna komisija Predsjedništva Republike, Ustavna komisija Sabora razmatrala je na stotine prijedloga i primjedaba, uključujući i moj naknadni prijedlog o uvođenju dvodomnoga sustava u hrvatski Sabor. Promulgation of the new Constitution of the modern croatian state. Do not own any of copyrights but count on its fair use.