Mostarci o Herceg-Bosni - Negiranje šestorke je bezvrijedno скачать в хорошем качестве

Mostarci o Herceg-Bosni - Negiranje šestorke je bezvrijedno

Opsada istočnog Mostara i napadi na civile nisu dobili dovoljnu težinu u prvostepenoj presudi čelnicima HB u Hagu, utvrdilo je tužilaštvo. Zato su tražili da se sud, u drugostepenoj presudi, osloni na na presude za opsadu i teror Sarajeva za koje su izrečene najviše kazne. Neki od preživjelih Mostaraca prisjetili su se ovih, najtežih dana u gradu na Neretvi. Preko 55 hiljada Mostaraca na istočnoj, opkoljenoj strani grada bili su svjedoci svakodnevnih terora i užasa. Tokom žalbenog postupka, najteže je slušati negiranja svih počinjenih zločina, kažu Mostarci koji su preživjeli opsadu. "Ja sam bio u logoru Heliodrom, Dretelj i podrum Mašinskog fakulteta i negiranje da su bili logori to me još više uznemiri. 04:04 - 05:08 Meni je samo da se istina dokaže, a negiranje onoga što je bilo, što mi svi znamo. Ja sam kao logoraš radio i za tigrove i za grobove, mi smo kopali rovove njima", priča Ramiz Tiro. "Negirati nešto što apsolutno ne graniči sa stotim dijelom istine, to je bezvrijedno. U ovom slučaju, ja od kazni očekujem nešto što će za budućnost bilo kome sa bilo kojim imenom i prezimenom, da znaju šta će se desiti onim ljudima koji misle da unište nekoga drugog", kaže Semir Dizdarević. Mostarci dobro pamte intenzivno granatiranje, prisjeća se Dizdarević. Grad je granatiran konstantno, i ciljano i nasumično. "I momenat iz juna mjeseca 93. godine. Taj dan je bila paklena vrućina, dobro se sjećam, bilo je tiho kao u grobu, ja sam stajao kod Šipada, troje djece je prolazilo. Jedna jedina granata je u tom momentu ispaljena, u tom zatišju, pala je na metar od djece i sve troje djece je poginulo", navodi Dizdarević. Posebno je,bivšim logorašima, bolno negiranje postojanja logora, u kojima su mučeni i ubijani. Tiro kaže kako mu je i danas teško kada prolazi pored kuća ubijenih logoraša, sa kojima je prolazio užasne torture. "Najgora su mi sjećanja kad sam ranjen, kad su mi dali, u Šantićevoj vreće da nosim prema Armiji kao živi štit. Tada su prvo meci počeli da idu u moju vreću, prosipala se vreća. Ja sam išao naprijed, jer mi je pozadi bio automat koji mi je naredio da idem naprijed", priča Tiro. "Mi dobro znamo šta se desilo Mostaru, ko nas je napao, sa kim smo bili zajedno, ko nas je s leđa poubijao. Najgore je što sam svojim očima vidjela maltretiranje zarobljenih Sovičana i rad uz tolike napore i odvođenje na linije tih istih i svih drugih, jer sam svojim očima vidjela šta se radi", kaže Azra Penava. Istina o opsadi grada, rušenju Starog, Heliodromu, Dretelju, Gabeli, ali i učešću Hrvatske u stradanju Mostaraca za njih je, kažu, bitnija od visine samih kazni.