Скачать с ютуб MOMČILO OTAŠEVIĆ - IMA JEDNO MJESTO в хорошем качестве

MOMČILO OTAŠEVIĆ - IMA JEDNO MJESTO

Deezer: https://www.deezer.com/en/album/21541... Spotify: https://open.spotify.com/track/01VDiZ... Tidal: https://tidal.com/browse/track/177589738 https://bfan.link/momcilo-zekovic-zek... Posveta gorska Kršu što nam godi, majci što nas rodi, srcu što nas vodi i kad račune svodi samo pjeva o slobodi! Momčilo² audio: TEKST GOVORI: MOMČILO OTAŠEVIĆ TEKST: "IMA JEDNO MJESTO"- MOMČILO ZEKOVIĆ-ZEKO MUZIKA: "KIŠE ZA ČELO I GITARU" - MOMČILO ZEKOVIĆ- ZEKO SNIMATELJ, ARANŽMAN: SAŠA GAJIĆ (MAJ 2020) PRODUCENT VOKALA: MILAN ČEKIĆ (ZAGREB APRIL/MAJ 2020) video: SNIMATELJ (KAMERA,DRON): NOVAK ABRAMOVIĆ (SIRIUS CETINJE) I PRIVATNA ARHIVA MONTAŽERKA I REDITELJKA: DUŠANKA BELADA CETINJE ( MAJ 2020 ) produkcija: SVILA PRODUKCIJA CETINJE hvala svima koji su pomogli u realizaciji spota koji je nastajao u uslovima karantina. Hvala Bogdanu Marcanu, hvala familiji Gardašević, familiji Abramović na razumijevanju, dragim Beladama, Otaševićima i na Cetinje i u Zagreb, hvala mojoj familiji koja me trpi! Hvala svima koji razumiju... PRIJESTONICA CETINJE "Ima jedno mjesto" Ima jedno mjesto đe i sad mirišu lipe, znam da znate, korake mi prate. Kad god sam zaveslao, u velikim cipelama, poznatim putem… ćutao sam ja, a ćutale su i lipe. Taman pomislim slovo da izustim a one svojim granama pssst, da ćutim. evo, sad ne čuju ni glas od mene, nijesam tu, daleko sam i od sebe… hodam drugim mjestom po kući i držim male prste što uče da naprave, prve korake čvrste. Pričam, iako još ništa ne znaju o tome, kuda su šetali moji prsti i kako su oni postali čvrsti. Znam ja, baš skoro svaki kamen i ko je upalio taj veliki plamen, da imam sve u oku i međ zubima volim to drugačije u mojim ljudima… Dok ležim, provlačim prste kroz kosu svake lipe u redu… opet sam školarac na nekom novom letu, ali me sad žuljaju one velike cipele u novim gazim lako, ali kako da zaboravim one prve korake baš tako… prva “putovanja”, od kuće do pjace, između lipa u redu, i kad sam prvu uzeo kredu, još se smijem sa one stare fotografije, bez zuba, ka’ kum kad se napije… Imam zlata za cijeli život, to će biti i moj ćivot. Đe god budu gazili koraci śećanja će mi bit linije, vazda iste linije… kad smo krali jabuke i pili vodu iz iste metalne činije, iz dvorišta odmah pored škole koga sad one cure vole? Kad nijesam zna ni što mi je u krvi pamti li neka onaj moj poljubac prvi… Đe su sad one cipele za veslanje cetinjske kiše Padaju i sad ludački, i ko sad o tome piše, Bio sam još jedan sa lebom od marmelade koji ispod lipe, od sunca malo ‘lada krade. Evo me tu sam, možda, na posljednjoj stranici sebe… noćac želim da se sjetim tebe svakog ćoška, svake kunete… mislim da na svijet ne postoje takva mjesta, ili bar, nisu česta… odlasci na dan, mjesec ili cijele godine ne mogu to nikako da promjene… ja sam cetinjski čudak, formirani lutak, u osnovi samo još jedan pravi ludak… koji evo nema gumicu da briše śećanja śećanja cipela, koje su vodile kretanja, od kuće do pjace, od pjace do kuće, sve je to sad, jednostavno kao juče, ti si moj omiljeni kamen, okrenem se i opet stanem, ima li na svijet takvo mjesto možda ima, al nije često. Vidim đe su možda granice smisla, čija je sujeta novi komad odgrizla, čujem i glas da sam ubica mačaka, a nijesam, i one su dio životnih tačaka… ali istrpjeću udare onih što šuškaju njima je mozak poklonjen da mućkaju, ja neću da upamtim takve stvorove… kad je potrebno ja imam lipe one sve rupe u meni zakrpre… ja sam onaj isti koji sam bio… možda malo više lud nego što sam htio, imao sam sreću da dišem taj zrak ko razumije, to je onaj početni znak. ima jedno mjesto koje će vazda ostat grad iako ga prave selom sad, jer ja nemam ništa protiv takvog sela to je moj grad, to je moj grad, to je moj grad. (Cetinje, 11.04.2020)