Vitez Buhine Kuće 14.02.1994 HVO 🇭🇷 скачать в хорошем качестве

Vitez Buhine Kuće 14.02.1994 HVO 🇭🇷

Pod okriljem maglovite noći 9. siječnja u prigradsko naselje Viteza Buhine Kuće upali su pripadnici elitnih postrojbi tzv. Armije BiH, odnosno, 7. muslimanske brigade, odreda El-mudžahid u sklopu te brigade, te odred specijalaca MUP-a RBiH "Bosna" kojima je zapovijedao Dragan Vikić, po kojema su prozvani "Vikićevi specijalci". Uz Vikićeve specijalce u napadu na Buhine Kuće sudjelovali su i pripadnici postrojbe Crni labudovi iz Kaknja te Živiničke ose. 7. krajiška brigada i 323. brdska brigada. Iz iskaza neposrednih sudionika doznala se prljava uloga britanskog bataljuna UNPROFOR-a, smještenog u pogonu za obradu drveta Impregnacija stotinjak metara od prvih Buhinih kuća. Glavnina muslimanskih specijalaca stigla je u unproforovim bijelim oklopnjacima koji su se nesmetano kretali. Ušli su bez otpora i sukoba iza crta obrane koje je držala 1. bojna Viteške brigade HVO, te s mudžahedinima i ostalim pripadnicima tzv. ARBiH počinili masakr nad civilima i vojnicima koji je trajao nepuni sat vremena. Muslimanski vojnici bili su raspoređeni po grupama od 15 do 20 po selu. Rafali i krici vrisci i plač žena i djece odjekivali su selom.Pobili su 27 osoba civila i pripadnika HVO. Među ubijenima bilo je i djece. Ubojstva i pokušaji ubojstva žena i djece nisu bila slučajna, nego namjerna. Višestruko su muslimanski napadači pucali na žene i djecu s udaljenosti od 1 do 5 metara. Osobito je stradala uža obitelj Vidović. Hrvatske civile ubili su rafalima iz automatske puške, motornom pilom, sjekirom, nožem razapinjanjem na križ. U zločinima su se istakli počinitelji iz Malina, Moševice, Sarajeva, nekoliko pripadnika i zapovjednik mudžahedinske jedinice Gerila. Jedni Muslimani su htjeli pobiti preživjele Hrvate koje su našli da se skrivaju, drugi su vikali da ih pobiju. Nakon nekog vremena Hrvati što su se skrivali pošli su ka Unproforu. Tek iz trećeg pokušaja UNPROFOR ih prevezao do Viteza i ondje ih ostavio. Ubijena su devetorica zarobljenih vojnika HVO, pripadnika PPN „Munje Središnje Bosne“, pripadnici Travničke brigade HVO-a.Ubijeni vojnici HVO-a zarobljeni su na spavanju, bez pružanja otpora. Mučeni su i masakrirani. Pobijeni vojnici travničkog HVO-a iz PPN su iz postrojbe formirane od hrvatske travničke mladeži nakon pada Travnika u muslimanske ruke. Postrojba za posebne namjene Munje ovdje su bili na rutinskoj zadaći, pazeći na selo i cestu. Pred kućom u kojoj su bili smješteni ostavili su stražara. Muslimanski napadači prvo su udarili kuću u kojoj su bili hrvatski specijalci, očito točno znajući gdje se nalaze. Uloga britanskog unprofora u krijumčarenju muslimanskih vojnika kroz hrvatske položaje daje mjesta sumnjama u to tko im je dojavio točan položaj. Tiho su ubili stražara, te potom pošli na kat gdje su bili sneni hrvatski specijalci. No, nisu ih odmah ubili, nego su ih mučili. Tijela su im nađena vezana žicom oko vrata i nogu s rukama na leđima.Tijela trojice ubijenih ležala su u hodniku na drugom katu, s tragovima noža po tijelu, dok su tijela ostalih bila nabacana po sobi poput starih stvari u ostavi, tijela masakriranih nožem, a neki su bili i s prostrijeljenim šakama, polomljenim laktovima i ramenima. Jednome su našli da je imao na nogama čarape u kojima je bilo nagurano polomljeno staklo od boca, i bio je prisiljen trčati u njima prije nego što su ga ubili. HVO je nadljudskim naporima 14. veljače, 36 dana poslije, oslobodio Buhine Kuće i bitkom za Zavrtaljku i vratio pod kontrolu prometnicu Vitez - Busovača. Deset je boraca HVO poginulo u borbama za oslobađanje Buhinih Kuća, a više desetaka ih je ranjeno.Tek hrvatskim oslobađanjem okupiranih Buhinih Kuća, nikakvom akcijom UN-ovih snaga ni EEZ-ovih promatrača, identificirani su pripadnici HVO-ovih „Munja“ sanacijom terena.Tijela petoro ubijenih civila pronađene su 36 dana poslije pokolja u jednoj seoskoj šupi.Donji dio tijela ubijenog Marka Buhića prerezanog motornom pilom pronađeno je nakon trotjedne potrage. U pokolju su muslimanski agresori ubili Dragicu Petrović dva dana poslije napada na selo, premda su joj isprve poštedjeli život. Ubijena 26-godišnja Dragica Petrović bila je veoma lijepa. Majci i sestri nisu dozvolili da je povedu sa sobom, nego su ju ostavili u kući. Dva su je dana tukli ciglom u glavu, a potom i ubili. Tijelo joj je izvučeno nakon tridesetak dana. Razlog zašto mlada lijepa hendikepirana ženska osoba nije odmah ubijena i zašto joj nije dopušten odlazak, nego prisilno zadržana među gomilom muškaraca, navodi na samo jedan zaključak. Za tijela Ankice Vidović i Ankice Grabovac još uvijek se ne zna gdje su. Ranjeno dvoje djece poslani je od muslimanske vojske prema cesti, koja im nije pružila prvu pomoć. Djevojčica ranjena u rame bila je prisiljena opasno ranjenog brata 300 do 500 metara do Šafradina, te je dječak ranjen u trbuh odvezen u Split u bonicu. Nekoliko civila ubijeno je nakon što su istrčali su iz kuća bježeći pred ubačenim bombama.