DOLAZAK LOGORAŠA IZ KONCENTRACIONOG LOGORA MANJAČA U JAJCE, Drugi dio скачать в хорошем качестве

DOLAZAK LOGORAŠA IZ KONCENTRACIONOG LOGORA MANJAČA U JAJCE, Drugi dio

DOLAZAK LOGORAŠA IZ KONCENTRACIONOG LOGORA MANJAČA U JAJCE Navšilo se dvaeset godina od kako je grupa od tridestak logoraša iz koncetracionog logora Manjača stigla u Jajce. Logoraši su uz veću grupu civila iz Mrkonjića ramijenjeni za 12 srpskih milcionera koji su zarobljeni na borbenom položaju na Barevu 13. juna 1992. Svi ovi logoraši pohvatani su su na ulicama, po kućama, ili na srpskim punktovima. Ni jedan od njih nije zarobljen na borbenom položaju. O tome svjedoče sami logoraši, a to potvrđuje i njihova civilna odjeća. Ovo je sirov, nemontiran filmski zapis po dolasku logoraša u Jajce, a zatim u Crkvu Sv. Ive u Podmilačju gdje su dožvjeli slobodu ne još ne vjerujući da nisu u džehenemu; tu su se privi put pojeli pravi obrok nakon nekoliko mjeseci gladovanja, mučenja i torture. Toga dana iz Mrkonjića je stigla u razmjeni moja supruga Hajra, kćerka Alma i sin Mirza, koji su proveli skoro dva i po mjeseca u kućnom pritvoru. Jedno vrijeme nisam imao nikakvih vijesti o njima, kao ni o ostalima iz obitelji Halilovića,kao ni o sudbini ostalih građana... Da je i moj brat Muharem zatočen na Manjači, saznao sam dan-dva prije razmjene i to preko radio-amatera iz Zagreba kojemu je moja sestra Nisveta iz Njemačke javila da je naš mlađi brat na Manjači. U zadnji čas uvršten je na spisak logoraša koje smo potržaivali iz Jajca. Nažalost, nismo imali nikakvih saznanja koliko je ljudi na Manjači niti koji su to ljudi... Kako jedna slika govori više od hiljadu riječi, neka ovaj dokument posvjedoči o onome kroz kakve su patnje ni krivi ni dužni prošli ovi ljudi. U Crkvi Sv. Ive, kao isposnici, na mene su djelovali kao sveci sišli sa ikona koje su s enalazile na duvareima ove Crkve.