Treskavica - Bivak Pašina kuća | Izlazak sunca na Đevigradu | Uspon na 7 vrhova iznad 2000 mNv скачать в хорошем качестве

Treskavica - Bivak Pašina kuća | Izlazak sunca na Đevigradu | Uspon na 7 vrhova iznad 2000 mNv

Početak jeseni obilježili smo na Pašinoj kući i druženju sa vrhovima Treskavice (onih čuvenih 7 iznad 2000 mnv). Priča o vikendu na Treskavici počela je još u ponedjeljak kada smo se sa Adnanom i Mirnesom dogovarali o odlasku gore, u planine. Lokacija se odredila usput, prateći vremensku prognozu na okolnim planinama. Na YR.NO (ili naški ipsilon) Treska nam je dala nadu da joj odemo u susret pa se evo, taj plan i realizovao. Pokupiše nas negdje oko 13:00h gdje smo nakon kafe u DIVERZIJI stigli iznad TUROVA oko 17:00h. Za nekog kasno, za nas taman. Prije mraka uspjeli smo se dočepati Velikog jezera sa kratkim odmorom na ŠIŠANU gdje smo uživali u pogledu na stjenovite vrhove Treskavice i dijelili nesebično znanje o krajoliku. Dok smo prolazili kraj Velikog jezera već je mrak gurnuo sunce van našeg pogleda. Na planinarskoj kući "Treskavička jezera" smo protabirili koju pametnu sa domaćinom i nastavili svoj put prema bivku natovareni full opremom (šatori i prateća oprema) kako bi imali gdje prespavati ukoliko bivak bude zauzet. Nadali smo se da neće biti. Mrak nas uhvati negdje kod Ušljivih vrela pa smo aktivirali čeone lampe i nastavili dalje u pogrešnom smjeru. Lokacija bivka na Google Maps nije tačna. Ko god je postavio lokaciju, nije je postavio kako treba. Kružili smo oko navedene tačke nekih 20 minuta pokušavajući čeonom lampom uhvatiti obrise bivka ali ništa. Znajući da se nalazi ispod vrha Đevigrad a da se on nalazi nadomak Hercegovaćkih vrata, vratili smo se na stazu i nastavili skroz do njih, potom desno skrenuli prema vrhu Đevigrad. Nakon cc 5 minuta vidjeli smo bivak u daljini. Adnan je preko GPX aplikacije provjerio gdje se nalazimo i mi smo bili na jednoj tački dok je lokacija bivka bila na potpuno drugoj. O ovom problemu ćemo pisati posebno, kako bi se riješio, ali evo, osvrnuli smo se sada, čisto da ste upućeni. Nakon obilne večere, Džejlana i Mirnesa su ostale da pipreme bivak za spavanje. Adnan i ja smo izašli da uživamo u pogledu na zvijezde koje su, zajedno sa mjesecom, osvijetlile vrhove u okruženju. Ado je napravio i nekoliko predobrih fotografija što ste mogli i vidjeti u našim objavama istu tu noć. Ono što je bitno znati kada je bivak u pitanju: ✅ BH Telecom ima mrežu i mobilni internet ✅ Eronet nema mrežu ✅ U bivku se nalazi 5 spužvi koje treba čuvati i paziti ✅ Bivak smo zatekli u urednom stanju, takvog i ostavili ✅ Bivak je zaista na prelijepom mjestu. Mirnesa nam je prije nego što smo sklopili oči nagovijestila da je izlazak sunca u 06:20 pa se alarm navio u 06:00. Svjesni činjenice da se ovo jutro više nikada neće vratiti u naše živote, ustali smo na vrijeme, obukli gojzerice, popeli se na Đevigrad, sjeli na čarobni vidikovac i gledali kako sunce izlazi. Jutarnja kafa i doručak je ujedno bio i dogovor da se uputimo prema vrhu Barice pa u povratku posjetimo i Opaljeni kuk [2018 mNv] i kotu 2048. Ova strana Treskavice je zaista čarobna, sa blagim usponima i prekrasnim dolinama. Dok budete hodali prema vrhu Barice uživati ćete u pogledu na samu Treskavicu dok će vas u daljini posmatrati Visočica, Bjelašnica, Prenj.... Tu smo sreli i dva planinara koji su postali naši novi prijatelji sa planine te smo zajedno ispenjali vrhove u povratku i bolje se upoznali. U posljepodnevnim satima smo se vratili na bivak, natovarili teške ruksake sa šatorima i uputili se na Malu Ćabu [2086 mnv]. Obzirom da smo svu vodu popili, nekoliko nas, muških, spustilo se do Ušljivih vrela po vodu koja nas je vratila u život. Razlog zbog kojeg smo se odlučili da prohodamo što dužu stazu Treskavice i posjetimo što više vrhova ponajviše je taj što smo zaista imali jedan predivan sunčan dan, rano smo ustali pa smo imali vremena na pretek. Pozdravismo se sa najvišim vrhom Treskavice, nešto malo se odmorili, i uputili se dalje do podno Pašine planine [2070] te pogledasmo i sa ovog vrha. Naravno, tu je Adnan rekao da finaliziramo naš dan i sa Klekovom Glavicom [2002 mNv], a ribu nije teško u vodu pa smo i posljednji vrh popeli u nizu 7 vrhova na Treskavici iznad 2000 mNv. Da smo sretni, jesmo, da smo uživali, takođe, da smo morali, nismo, ali da nam je žao, takođe nije 😃. Sa Klekove glavice smo se strmom stazom spustili do Konjskog vrela. Ako nas pitate, Konjsko vrelo je izvor sa najukusnijom vodom. Da možemo, natovarili bi se i ponjeli je što više kući. Šteta što smo uvijek do njega dolazili poprilično umorni a dobro natovareni pa je slast izvora uvijek ostajala na svom mjestu. Jedan od razloga što mu se i vraćamo. Za nekih 1h smo stigli ponovo na Šišan, odmorili, i onda nazad do auta. Moram priznati da smo se izgubili u povratku jer je mrak i umor uradio svoje a i staza se prilično promjenila jer je sada nažalost proširen put za kamione. STOP devastiranju šuma i uništavanju Treskavice! Ponekad se zapitamo da li će ova naša avantura biti prošlost kojom se mjeri život. Nešto smo sigurni da pravi ljudi vide tu vrijednost.