Svetkovanje na selu kod crkve svetog Vida | Nedelja pod bregom! скачать в хорошем качестве

Svetkovanje na selu kod crkve svetog Vida | Nedelja pod bregom!

Jedna nedjelja. Jedan tata. Jedna djevojčica s fotićem bez filma i srce puno svijeta. Ova pjesma je topla uspomena na nedjeljna jutra u Zagorju – kad je jorgovan mirisao ispred kuće, kad su zvona zvala na misu kod Svetog Vida, a tata je bio najljepše društvo na svijetu. Tu su i susjede Nada, Vera i Đurđa koje poziraju pred crkvom, dečki koji se smiju sa strane, crvene črešnje sa štanda, licitarsko srce za mamu i bebica u dlanu. I onaj mali, slatki trik – fotić bez filma, ali s punom dušom. Napisala ju je iz sjećanja koja ne blijede, na kajkavskom koji grije. Jer neke nedjelje ne mjeriš satom, nego otkucajima srca dok hodaš uz tatu stazom prema bregu. Sveti Vid slavi se 14. lipnja. Ova pjesma slavi sve nedjelje koje nosimo u sebi. #Zagorje #Kajkavski #HrvatskoZagorje #SvetiVid #Nostalgija #Detinjstvo #ZagorskaNedelja #CroatianFolk #AIMusic #TataIKćer #Licitarsko #Črešnje #ZagorskaPjesma Sthovi pjesme: „Nedelja pod bregom“ ---------------------- VERSE 1: Pesek Medo jutrom laje, jorgovan mi zadiši. Vrata škrinu, tata stoji, zrihtan, kak se samo broji. Bela košulja se beli, „Jesi spremna?“ tata veli. „Jesam!“ – velim, srce mi skače, „Ček, detalj!“ – i već se vraća. VERSE 2: Fotič visi oko vrata, dalekozor nosi tata. Stazom malom breg nas zove, sunce zlati naše snove. Ljudi žure, zvona zvone, da na misu ne zakasne. Pred nam stoji, bela, siva – crkva svetog našeg Vida. VERSE 3: Pred tim vratim, kak tri rože, Nada, Vera, Đurđa stoje. Fotič vzamem, velim: „Bliže!“ Nedelja nam lice riše. Sa strane nas dečki škicnu, smiju se i tiho viknu: „Buš i nas ti slikala?“ „Bum!“ – velim im, važna sva. VERSE 4: Nada šapne: „Reci pravo, imaš film il’ delaš spravo?“ Glavom kimnem – tajna mala, prazna špula, šala prava. „Pošalji nam slike doma!“ „Bum!“ – a adresu ne znam kome. Smeh se razlije po cesti, srce pleše kak na fešti. CHORUS: Nedelja pod bregom mojim, s tatom idem, ničeg se ne bojim. Zvona zvone, pesma vije, detinjstvo v meni još žije. Hej, nek’ vreme samo beži, ta nedelja v srcu leži. VERSE 5: Na štandu su crvene črešnje, dve kile kupim za mene. Prvu grizem, sok se slije, slatko mi se detinjstvo smije. Licitar je srce za mamu, meni bebica u dlanu. „I konjeka!“ – prodavač reče, dan nam srećom tiho teče. VERSE 6: Posle svega doma treba, breg nas prati ispod neba. Dalekozor dignem van, Grbovec je kak lep san. Sveta Barbara se beli, kebel sunce zlatom deli. Pesek doma glasno laje, nedelja mi v srcu traje. CHORUS FINAL: Nedelja pod bregom mojim, s tatom idem, ničeg se ne bojim. Zvona zvone, pesma vije, detinjstvo v meni još žije. Hej, nek’ vreme samo beži, ta nedelja v srcu leži. Stihovi: ĆUK VURNEK BRANKA Glazba i vokal: lami.ai Video: Grok Ako vam se sviđaju moje pjesme, 🎵 Pretplatite se jednim klikom:    / @izzagorjazduse