Nostalgija za Domom | Poezija o Dugovanju našem Rodnom Kraju - Musa Ćazim Ćatić скачать в хорошем качестве

Nostalgija za Domom | Poezija o Dugovanju našem Rodnom Kraju - Musa Ćazim Ćatić

Zaronite u duboke stihove i emocionalna sjećanja o domu iz mladosti. Ova poezija, izvedena s dubokim osjećajem, istražuje gubitak i promjene koje su zahvatile nekadašnji dom. Autor izražava svoje emocije prema mjestu koje je nekada bilo ispunjeno srećom i nadi, a sada se suočava s prolaznošću vremena. Kroz riječi koje sežu u srce, autor oživljava uspomene na svoj prvi susret s ljubavlju, srećom i slobodom. Dom iz mladosti ostavlja trajne tragove u njegovoj duši, iako je danas promijenjen i isprazan. Pretplatite se na naš kanal kako biste uživali u više audio-poetskih izvedbi i književnih djela. Hvala vam što podržavate umjetnost riječi. 📖🎙️❤️ #emocije #poezija #inspiracija #Sjećanja #mladost #Gubitak #nostalgija #emocije #Dom #Uspomene #Sreća #ljubav Instagram:   / audioteatar   Facebook:   / audioteatar   tekst: Musa Ćazim Ćatić muzika: Ungorgiven - https://mixkit.co glas: A.H.Sivrija Pred očinim domom Ko slaba #sjena na tvoj prag sam stao Nijemo, na #grud pritisnuvši liru, Po mojoj #duši težak led je pao Ko tvrde sante po duboku viru. Kroz #suze gledam trošne zide tvoje I krov prokisli, s kojeg strašne zube #Smrt mrka kesi, - O ognjište moje, O dragi #raju, gdjeno mi se gute Zlaćeni sanci mladenačkih dana I zvuci prve bogodane #pjesme: U tebi su me ko sred gjulistana Pojile vile s abu-hajat* česme Medenom kapijom raskošnoga milja, Što zanos budi u ljiljanskoj #duši. Ah, tada gorka cinička zbilja, Ko vihor biesni štono život ruši, Nije se mene dotaknula bila; Niti crna briga o svagdanjem kruhu Mir mi mutila. Kao glazba #mila I bura u mom zvonila je uhu. Ej, ja sam kao golušavo ptiče U tvom krilu prva krila stek'o; S majčinih #usni slušao sam #priče Tople i slatke ko i njeno mlieko. I letao sam ja i druzi mili Po tvome vrtu, beruć cvietke čarne I igrasmo se nevinoj šali, Hvatajuć kapom leptiriće šarne.... Blagodat svaka tad smiešila milo; Na tvom ognjištu tek'o med i mlieko... A sad gle, regbi: nikad nije bilo #Iskre #života. Ko strašilo neko Ti sršiš u vis. Udes ti je hudi Krvavom pandžom porušio čare, Baš ko što sada tvog #pjesnika drugi Nevolja teška obara i tare. Te tvoje puste zidine mi sada Pričaju patnju sirotinje crne, Što zadnju iskru veselja i #nada Lednim ti dahom na ognjištu trne. Sve...sve je #mrtvo. Tek rujine stoje. A s moje lire bono zvuci ječe: O dragi #dome, zadnji akord to je Prošlosti naše – naše mrtve #sreće! Po jednoj priči u Indiji postoji jedno pod gornjim imenom vrelo, koje besmrtan život daje onom, ko ga se napije. #audioteatar #poezija #musacazimcatic #predocinimdomom #poezijaduse