GLAS JOVANKE BROZ / THE VOICE OF JOVANKA BROZ скачать в хорошем качестве

GLAS JOVANKE BROZ / THE VOICE OF JOVANKA BROZ

#glasjovankebroz #izlozba #zagreb #jovankabroz #tito #jugoslavija Izložba o prvoj drugarici/dami socijalističke Jugoslavije rođene u ličkom selu Pećani 1924. godine kao Jovanka Budisavljević. Sa 17 godina pridružila se partizanima u antifašističkoj borbi te, prema svjedočanstvu njenih suboraca, hrabrošću i zaslugama postala prva i najmlađa žena s oficirskim činom. Dva puta biva teško ranjena no to ju ne sprječava u življenju za antifašizam. Kratko nakon završetka rata dužnosnici na visim instancama SKJ (Saveza komunista Jugoslavije) dopremili su je u Beograd kako bi obavljala dužnost higijeničarke i njegovateljice vođe socijalističke Jugoslavije Josipu Brozu Titu. Kako je Tito volio mlade i lijepe žene nije ni čudo da mu je Jovanka zapela za oko. Po nalogu ljubavi vjenčala se za 32 godine starijeg Tita u Iloku 1952. godine i toj ljubavi kao i socijalističko komunističkoj ideologiji ostala je vjerna sve do svoje smrti 2013. godine. Zakulisnim igrama kojoj su sigurno kumovale i "bube u njenoj glavi" tri godine prije Titove smrti 1980. godine živjela je razdvojeno od njega sama u predsjedničkoj rezidenciji u beogradskoj Užičkoj ulici. Iz te vile nakon pogreba Druga Tita izbacili su je bez ikakvih prava i dokumenata u vilu Bor gdje je živjela u nehumanim uvjetima bez grijanja, pod krovom koji prokišnjava uz strogi nadzor. Ne iskoristivši svoje povlastice poznanstava s brojnim velikim političkim vođama niti bilo kakve pravne povlastice odatle se bori se pravnim putem za svoja prava i povrat stvari, no samo mali dio joj je i zaista vraćen, a dokumente ne dobiva. Jovanka je bila poznata i po tome da je čuvala i arhivirala svaki papirić i dokument. Mnogi dokumenti koji bi možda i bili svjedoci istine političkog upravljanja i svih igara za pozicije nestali su netragom. Svoju osobnu/ličnu kartu dobiva tek 2009.godine, od strane sada nove države Republike Srbije, no nikada je nije otpakirala pa je ista još uvijek zalijepljena za papir popratnog dopisa jedan od izložbenih eksponata. Najveći misterij ostavštine Jovanke Broz je njen nakit od kojeg je puno dobila kao osobni poklon od samog Tita ili vođa država pokreta Nesvrstanih zemalja. Procjenjuje se da je vrijednost nakita oko 1,25 milijuna američkih dolara. Vrijednom otetom nakitu nakon Titove smrti ne zna se traga. Kruže priče da je dio tog nakita viđavan na ženama post titovskih jugoslavenskih funkcionera, a da je veći dio prodan, izvađeno mu je drago kamenje i pretopljeno zlato. O tome se i danas šuti nakon što je poslije Jovankine smrti dio njene ostavštine pripao njenim nasljednicima koji su osnovali "Zakladu/fondaciju Jovanka Broz", a dio "Muzeju Jugoslavije" iz Beograda koji su uz organizaciju SNV-a iz Zagreba pridonijeli realizaciji ove izložbe. Valja spomenuti kako su i 45 godina nakon njegove smrti osobne stvari Josipa Broza Tita još uvijek zapakirane u trezorima muzeja u limenim kutijama jer ostavinska rasprava još ni dan danas nije riješena. Kakva bi to tek izložba bila kada bi Tita i Jovanku ponovo "vjenčali" u prikazu njihovog skoro 30 godina zajedničkog braka. Koliko god Jovanku i Tita voljeli ili ne sigurno je i sama drugarica imala svojih mana i prednosti, ali nikako nije zaslužila živjeti 35 godina kao udovica politička zatočenica u nekoj staroj vili. Izgleda da prava istina o svim zakulisnim igricama u vrhu jugoslavenske politike od 1945. do 1980. godine kao i Jovankinog i Titinog "carskog" života te njegovog pravog identiteta zauvijek počiva u beogradskoj Kući cveća ispod dva teška mramorna nadgrobna bloka. Sve ostalo su samo razno razna nagađanja protivnika onog sistema, nagađanja i dokumenti stranih tajnih službi i istraživačka nagađanja i zaključci povjesničara koji se bave tematikom jedne epohe, socijalističke Jugoslavije s propalom vizijom i misijom bratstva i jedinstva južnoslavenskih naroda i jedne umjetno napumpavane ekonomske utopije društvenog vlasništva i državne samodostatnosti.