Kraljevski grad Bobovac скачать в хорошем качестве

Kraljevski grad Bobovac

Bobovac je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske ili od Vareša. Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar. Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić nešto prije polovine 14. vijeka. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II Kotromanića (prva polovina 14. vijeka), preko svih bosanskih kraljeva i sve do prestanka bosanske samostalnosti osmanlijskim osvajanjem (1463.) Prvi put se u pisanim dokumentima pominje 1349. U Zadarskom arhivu Bobovac se spominje oktobra 1445. i februara 1446. godine. To su rijetke informacije koje po imenu spominju stanovnike nižih društvenih slojeva iz Bobovca. Njegov položaj i konfiguracija terena je omogućavao odbranu i bio je vojno i administrativno sjedište bosanskih kraljeva uz Kraljevu Sutjesku, koja je bila bez fortifikacija i imala više administrativno-politički značaj. U njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela za koju se pretpostavlja da je kralj Ostoja naredio da se stara bobovačka crkva preuredi za tu svrhu. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značaja bio je meta napada osvajača. U bosansko-srpskom ratu 1350. opsjedao ga je srpski car Stefan Dušan, ali ga nije osvojio. Septembra 1407. godine grad je osvojila Ugarska vojska i jedno vrijeme držala u njemu posadu u težnji da vrati na prijestolje svrgnutog bosanskog kralja Stjepana Ostoju. Stjepan Tomašević (1461.-1463.), posljednji bosanski kralj, zbog neposredne opasnosti od Osmanlija, seli kraljevski dvor u Jajce. Bobovac su Osmanlije opsjedali 19. maja a osvojili 21. maja 1463. nakon samo tri dana borbe. Jedni izvori navode da su se za grad vodile teške borbe i da su Osmanlije pod gradom upotrijebili topove koje im je slao Nijemac Jörg iz Nürnberga. Također se govori da je knez Radak, koji je upravljao u to vrijeme gradom predao Bobovac misleći da će za to biti nagrađen, ali su ga Osmanlije nakon predaje pogubili. Brzi pad Bobovca, za koji se vjerovalo da može izdržati i dvogodišnju opsadu je iznenadio kralja Stjepana Tomaševića i onemogućio ga da sakupi vojsku i dobije stranu pomoć. Zbog toga su se i posade Visokog i nekih drugih gradova predale bez borbe. Nakon njegovog zauzimanja, Osmanlije su ga razorili ali su zbog njegovog izuzetnog strateškog značaja ponovo sagradili neke objekte potrebne za njihov boravak. Osmanska posada je boravila u Bobovcu sve do 1626. kada je napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavkom osmanskih osvajanja prema sjeveru kada ostaje duboko u pozadini. Kraljevska grobna kapela je rekonstruirana, ali nekim nepriznatim metodama tako da je njena vrijednost umanjena. Samostan u Kraljevoj Sutjesci je proglašen za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Prvobitni samostan je podignut najvjerovatnije u prvoj polovini 14. vijeka. Prvi spomen o njemu nalazimo u popisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. Nakon osmanlijskog osvajanja Bosne, samostan se spominje u jednom osmanlijskom popisu 1469. godine. U vrijeme progona 1524. god. samostan je nasilno porušen. Godine 1658. izgorio je samostan sa svim dragocijenostima (arhiva, biblioteka). Novi je podignut 1664. godine. U vrijeme bečkog rata, krajem 17. vijeka, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta, napustiti i živjeti po seoskim kolibama. Kada su se političke prilike smirile, ponovno su se vratili 1704. godine. Tokom 19. vijeka samostan je dvaput građen, posljednji put 1888-90. kada je sagrađen današnji samostan. O Džamiji u Kraljevoj Sutjesci ima malo historijskih podataka. Nije sačuvana vakufnama osnivača, niti je sačuvan tarih sa hronogramom, a o objektu nema tačnih niti pouzdanih podataka o njegovom nastanku.Po narodnom predanju džamija potiče iz 1463. godine, kada je Kraljeva Sutjeska bila na vrhuncu svoga razvitka. Tradicija kaže da je džamiju podigao Mehmed II Osvajač, nakon osvajanja Bobovca, i to za samo nekoliko dana U vrijeme srednjovjekovnog turskog osvajanja bila je pogranična džamija, u narodu poznata kao Vojnička džamija.