У нас вы можете посмотреть бесплатно Partizan - Spartak 89:82, XV kolo Winston YUBA liga 1998/99. или скачать в максимальном доступном качестве, видео которое было загружено на ютуб. Для загрузки выберите вариант из формы ниже:
Если кнопки скачивания не
загрузились
НАЖМИТЕ ЗДЕСЬ или обновите страницу
Если возникают проблемы со скачиванием видео, пожалуйста напишите в поддержку по адресу внизу
страницы.
Спасибо за использование сервиса ClipSaver.ru
Partizan - Spartak 89:82, XV kolo Winston YUBA liga 1998/99. Mažić - Čukalović Napokon danas na programu utakmica u kojoj i dan danas postoje obe ekipe, iako je Spartak daleko od „nekadašnje forme“ i nivoa na kojem je igrao. Stoga danas neću pisati o ekipama kojih više nema, već ću pisati o ligi koje više nema - o Winston YUBA ligi. Bila jednom jedna sjajna liga na brdovitom balkanu. Liga koja je imala svog sponzora, u kojem su učestvovale ekipe sa uglavnom domaćim igračima, gde se dobijala nagrada za plasman i koja je davala dva mesta u Euroligi i još 4 u drugom po jačini evropskom klubskom takmičenju, kako god da se ono zvalo. Zvuči kao početak neke lepe bajke, bar za nas koji volimo košarku. A u stvari, sve se ovo dešavalo pre samo dvadesetak godina. Veliki čika Raša Šaper okupio je sjajnu grupu ljudi koja je organizovala ligu koju su mnogi tada poredili sa španskom ACB ligom - jedinom profesionalnom ligom u Evropi. Naravno da za ligu koja svojim najboljim ekipama obezbeđuje mesto u evropski takmičenjima itekako ima interesovanja: sponzora, publike, javnosti, a na kraju ili na početku kvalitetnih igrača i trenera. Sećam se promocije lige koja je čini mi se bila 1996. - baš godine kada smo mi klinci (Ika, Jole, Bane, Čaja, ja i još neki) ušli na listu najboljih sudija u zemlji koja je nasledila ime Jugoslavije. Promocija koja se pamti, a koja je obećavala sjajno takmičenje. I, što je za naše prostore pomalo čudno, obećanje je i više nego ispunila. Ekipe su imale odlične rostere, igralo se na terenima od Subotice do Leskovca, od Šapca do Cetinja i svuda su hale bile uglavnom pune. Liga je imala potpisan ugovor sa nacionalnom televizijom, pa su gledaoci prvog kalana RTS i RTCG mogli da gledaju u direktnom prenosu po najmanje jednu utakmicu svako kolo. Klubovi nisu plaćali takmičenje, već su dobijali nagrade za plasman. Zvuči stvarno kao bajka... Igrači nisu morali da idu u inostranstvo da bi potpisali dobre ugovore. A onda klubovi nisu morali da traže trećerazredne košarkaše sa one strane bare koji će igrati za njih. Obaveza svakog kluba prvoligaša je bila da ima sve mlađe kategorije, da se aktivno takmiči u svim omladinskim ligama u kojima postoje takmičenja. Jednom rečju sve je bilo onako kako u stvari i treba da bude, pa je košarka ponosno nosila ime najtrofejnijeg sporta. Pred nama je utakmica iz hale Pionir u kojoj su se sastali Partizan i Spratak. Na klupi domaćih sjajni Lale Lučić imao je na raspolaganju vrhunsku ekipu. Na svim pozicijama bilo je po nekoliko fenomenalnih igrača, da ne nabrajam – imate izveštaj koji sam našao i u kome sve piše. Pomenuću samo Harisa Brkića koji nas je prerano napustio, a to kakav je igrač bio možete videti na snimku. Iako su domaći na papiru bili neuporedivo jači, krajnji rezultat to nije bilo potvrdio. Možda ponajveći krivac za to je trener Spartaka Srećko Sekulović, koji je sjajno ukomponovao iskusne igrače i klince koje je imao na raspolaganju. Iako je Partizan imao i 18 poena prednosti u jednom trenutku, na kraju je bilo samo 7 za domaće. Na jednoj ovako nezanimljivoj utakmici, sa direktnim TV prenosom (inače su se utakmice koje su se prenosile igrale petkom) u Pioniru je bilo 2000 ljudi. I to verovatno najbolje opisuje košarku i ligu o kojoj sam pisao. Na kraju, sa mnom na terenu Čaja Čukalović, moj saborac i veliki prijatelj, sa kojim sam zajedno išao na polaganje za medjunarodnog sudiju. Kao visoki intelektualac, Čaja je bio odličan sudija i godinama je delio pravdu u najkvalitetnijem košarkaškom takmičenju na ovim prostorima. Ipak, nakon završetka sudijske karijere ni za njega nije bilo mesta ni na jednoj košarkaškoj funkciji. Valjda ni on nije dovoljno stručan da na neke mlađe naraštaje prenese svoje znanje. Ili je u pitanju samo velika sujeta nekih malih ljudi...