Kružna planinarska staza do sela Lukomir - stari putevi, nove priče. скачать в хорошем качестве

Kružna planinarska staza do sela Lukomir - stari putevi, nove priče.

Upoznajte se sa kružnom planinarskom stazom na Bjelašnici koja vas vodi od Umoljana sve do sela Lukomir. Ka Lukomiru smo išli preko Oblja (1 896 mNv) a vratili se drugom stazom, preko Studenog potoka. Naše putovanje Bjelašnicom proteklog vikenda možemo slobodno nazvati i koraćanjem pitomomim dijelom ove predivne planine jer je Bjelašnica na suprotnoj strani, prema Stanarima i vrhu Krvavac a možemo slobodno spomeniti i njen najviši vrh Opservatorij izaista mnogo surovija i nosi sa sobom zahtjevnije planinarske poduhvate. Planinari ovu stazu jako dugo koriste što možete i zaključiti kada hodate njom jer je jako teško pogriješiti zbog toga što se ispred vas cijelo vrijeme nalazi mali koziji put koji je nastao zahvaljujući dugogodišnjim odlascima na Lukomir. Staza počinje od Umoljana i vodi vas preko Gornjeg polja kraj vrha Vučkova ljut (1518 mNv) na kojem smo napravili mali predah i uživali u pogledu na Studeni potok odakle smo nastavili dalje preko Oblog kuka prema vrhu Obalj pa se spustili preko Čura na Lukomir. Vjerujem da svi znate da su stečci na prostorima Lukomira dokaz da je ovo selo bilo naseljeno već u 14. i 15. vijeku i da su stanovnici Lukomira pretežno došli iz Podveležja, sušne visoravni u Hercegovini. Pastiri su dolazili tokom ljeta sa svojim stadima u potrazi za vodom. Večina tih pastira (nazovimo ih Nomadi) našli su svoje utočište u kanjonu Rakitnice a potom i u današnjem Lukomiru. Vjerovatno znate da su postojala dva Lukomira, Donji i Gornji. U početku je bio samo Donji Lukomir i nalazio se 3km od trenunog Lukomira, u blizini kanjona Rakitnice. Počekom 20. stoljeća stanovnici sa Donjeg Lukomira, koji su večinski vodili stoku na ispašu na trenutni Lukomir, su se doselili u Gornji Lukomir i tu su i ostali. Lukomir je poput živog etnološkog muzeja u kojem se i danas praktikuju običaji nomadskih plemena i dinarskih gorštaka. Važan je dio historijskog, kulturnog i arhitektonskog naslijeđa BiH i pruža jedinstvenu „atmosferu naslijeđa“. Ono što je bitno reći je da na Lukomiru više niko nije stalno naseljen nego se na njemu živi sezonski, tokom ljeta. Na livadama oko Lukomira možete vidjeti veliki broj stoke, ponajviše ovaca koji krase ovaj prostor. Takođe, mi smo na putu sreli nekoliko pastira sa ovcama što ćete moći i vidjeti na slikama. Lukomir je karakterističan i poznat po mnogo čemu, ponajviše zbog seoskog turizma. Trenutno imate nekoliko porodica koje razvijaju ugostiteljski eko turizam gdje možete da za određenu sumu novca jedete, pijete kafu, uživate u čistom zraku i ambijentu a imate i mogućnost noćenja. Pored svih ovih usluga, na Lukomiru se poigrala i priroda pa se u selu nalazi i predivni vidikovac koji gleda na greben Visočice. Sa vidikovca možete takođe vidjeti vrhove kanjona Rakitnice. Put nazad nas je vodio prema Studenom potoku a staza ovim dijelom je magična jer konstantno dok šetate njom gledate u greben Visočice da bi vam se pred kraj staze, blizu Studenog potoka, pokazala Treskavica a i magični Puzim. Mi se iskreno nadamo da ćete uživati u našoj galeriji slika, da ćemo vas ponovo vratiti u svijet života na selu.