‘Ne možemo biti zajedno’ — rekla je, ali je milijunaš učinio nešto što je promijenilo sudbinu скачать в хорошем качестве

‘Ne možemo biti zajedno’ — rekla je, ali je milijunaš učinio nešto što je promijenilo sudbinu

„Ne možemo biti zajedno“ — rekla je, ali milijunaš nije odustao. Učinio je nešto neočekivano što je zauvijek promijenilo njihovu sudbinu. Otkrijte priču o ljubavi, upornosti i nevjerojatnim preokretima koji mijenjaju živote. Jutarnje sunce obasjavalo je kamene ulice Dioklecijanove palače dok je Blanka Đurđević žurila prema malom kafiću "Morski val" gdje je radila već tri godine. Njezina crna kosa, vezana u neurednu punđu, lelujala je na blagom jadranskom povjetarcu. Sa svojih dvadeset i sedam godina, Blanka je već osjetila teret života - diplomirala je arhitekturu s odličnim uspjehom, ali ekonomska situacija u zemlji prisilila ju je da prihvati posao konobarice dok je tražila priliku u svojoj struci. "Dobro jutro, Ivanka!" doviknula je starijoj kolegici koja je već pripremala terasu za prve goste. "Kakav je plan za danas?" "Imamo rezervaciju za veliki stol u podne. Neki poslovni sastanak, rekao je gazda," odgovorila je Ivanka, brišući drvene stolove. "I molim te, danas nemoj kasniti s narudžbama kao jučer." Blanka je uzdahnula. Ivanka je bila dobra osoba, ali ponekad previše stroga. "Neću, obećajem." Jutro je prolazilo uobičajeno - turisti koji traže kavu s najboljim pogledom, lokalni poslovni ljudi na brzom doručku, i pokoji zaljubljeni par koji je uživao u mediteranskom ambijentu. Međutim, točno u jedanaest sati i trideset minuta, atmosfera u kafiću se promijenila. Na terasu je ušla grupa muškaraca u elegantnim odijelima. Njihov samouvjereni stav i skupocjeni satovi odmah su privukli pažnju svih prisutnih. Na čelu grupe bio je visok muškarac u ranim tridesetima, s prodornim plavim očima i savršeno oblikovanom bradom. Blanka je odmah prepoznala Pavla Žmirea, poznatog hrvatskog poduzetnika čije se lice često pojavljivalo u poslovnim časopisima. "Gospodine Žmire, vaš stol je spreman," rekao je vlasnik kafića, Stipe, koji je osobno izašao pozdraviti važne goste. "Najbolji stol s pogledom na more, kako ste tražili." Pavao je samo kimnuo, dok su se on i njegova grupa smjestili za veliki stol u kutu terase. Blanka je dobila zadatak da ih poslužuje, i odmah je osjetila nervozu. Iako je svakodnevno posluživala desetke gostiju, ovaj put je bilo drugačije. Nešto u načinu na koji je Pavao govorio, u njegovom držanju, u njegovom oštrom i analitičkom pogledu, činilo ga je zastrašujućim. "Dobar dan, gospodo. Što želite naručiti?" upitala je Blanka, trudeći se da joj glas zvuči profesionalno. Pavao je podigao pogled s poslovnih dokumenata i njihovi su se pogledi sreli. Na trenutak, činilo se kao da je vrijeme stalo. Blanka je osjetila kako joj srce ubrzano kuca. "Espresso, bez šećera," rekao je Pavao, a zatim, neočekivano, dodao: "I možda vaše mišljenje o ovom nacrtu." Pavao je okrenuo papir prema njoj. Bio je to arhitektonski nacrt luksuznog hotela koji se trebao graditi na obali blizu Splita. Blanka je bila iznenađena, ali instinktivno se nagnula da bolje pogleda. "Gospodine, ja sam samo konobarica," rekla je tiho. "Ali vaše oči govore drugačije. Vidim da razumijete što gledate," odgovorio je Pavao s blagim osmijehom. Blanka je oklijevala, a zatim, potaknuta njegovim prodornim pogledom, pokazala na dio nacrta. "Ovaj dio, gdje se zgrada spaja s obalom... čini mi se da bi moglo doći do problema s erozijom tijekom jakih oluja. Možda bi trebalo razmisliti o drugačijem pristupu." Nastala je tišina za stolom. Poslovni suradnici Pavla Žmirea izmijenili su začuđene poglede. Pavao je nekoliko trenutaka proučavao mjesto na koje je pokazala, a zatim pogledao Blanku s novim zanimanjem. "Zanimljivo zapažanje. Jeste li arhitekt?" "Jesam. Diplomirala sam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu prije dvije godine. Ali trenutno..." zastala je, "trenutno radim ovdje." "Očito ste na krivom mjestu," rekao je Pavao, vraćajući nacrt u mapu. "Donijet ćete nam kave i onda ćemo razgovarati." Blanka je osjećala kako joj obrazi gore dok se vraćala prema šanku. "Što se upravo dogodilo?" šapnula je Ivanki. "Upravo si razgovarala s jednim od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj kao da ste stari prijatelji," odgovorila je Ivanka s nevjericom. "Bolje da ih brzo poslužiš." Ostatak sastanka protekao je u poslovnim razgovorima, ali Blanka je primijetila da je Pavao povremeno pogledava dok se kretala između stolova. Kad je grupa konačno ustala da ode, Pavao je ostavio izdašnu napojnicu i svoju poslovnu karticu. "Nazovite me," rekao je tiho, tako da samo ona može čuti. "Imam prijedlog za vas."