У нас вы можете посмотреть бесплатно Svi sanjaju Amalfi obalu… evo šta smo mi doživeli! или скачать в максимальном доступном качестве, видео которое было загружено на ютуб. Для загрузки выберите вариант из формы ниже:
Если кнопки скачивания не
загрузились
НАЖМИТЕ ЗДЕСЬ или обновите страницу
Если возникают проблемы со скачиванием видео, пожалуйста напишите в поддержку по адресу внизу
страницы.
Спасибо за использование сервиса ClipSaver.ru
Deseto jutro nas budi u Napulju. Moram priznati – ulice izgledaju dosta prijatnije preko dana nego u ponoć. Grafiti i haotična atmosfera i dalje su tu, ali nekako sve deluje veselije i življe kada Sunce izađe. Kupujemo jedan mali magnet, da nas zauvek podseća na ovu „ludu“ stanicu puta, i krećemo po motor koji smo ostavili na parkingu. Motor nas je verno sačekao, i odmah vozimo prema drevnom gradu Pompeji i – Amalfi obali, jednoj od najlepših deonica puta na svetu. Ipak, pre toga malo „napuljske realnosti“ – kaldrma trese svaki točak, a saobraćaj je potpuni haos. Kao da zakoni ne postoje – automobili iskaču sa svih strana, skreću bez migavaca, trube, guraju… u nekim trenucima me podseća na saobraćaj u Indiji. Kad smo izašli na obalu, grad menja lice – putevi su malo normalniji, pogledi već lepši. Ali, naravno, samo kratko. Kaldrma i đubre nas ponovo prate čak i dok vozimo pored Nacionalnog parka Vezuv. Neverovatno je da i van Napulja osećaš onaj njegov čuveni smrad. Nakon nešto vremena, konačno – Pompeja. Grad koji je nestao u jednoj noći pod pepelom Vezuva. Hodati tim ulicama i gledati ruševine koje svedoče o svakodnevnom životu Rimljana – to je osećaj koji ne možeš opisati rečima. Tu pravimo pauzu, ručamo i krećemo ka Amalfi obali. Tu počinje pravi spektakl – krivine, vidikovci, plavetnilo mora. Kao da gledaš razglednicu u pokretu. Stižemo i do čuvenog Positana. Pogled je zaista neverovatan, ali gužva i cene „ubijaju doživljaj“. Grad je sveden na jednu jedinu jednosmernu ulicu, parkiranje za motor praktično ne postoji osim ako ne želiš da platiš 4 evra po satu. Mi nalazimo improvizovano mesto pored puta izvan grada i krećemo niz beskrajne stepenice ka plaži. Keramika, šarenilo, mirisi, boje – sve to vodi ka pogledu od kog zastaje dah. Voda je tirkizna, sunce prži, plaža prepuna. Na „besplatnom delu“ ljudi je puno, dok su ležaljke prazne – 40 evra za jednu je ipak previse, makar za nas. More, iako prelepo, na momente nosi i po koju kesu ili papirić, što baš i ne očekuješ za destinaciju koja je „Instagram raj“. I naravno – izazov dana: kako obući moto-opremu kada si sav mokar i sav pesak ti se lepi? Pa još i tuševi koštaju nekoliko evra. Na Amalfi obali – ništa nije džabe. Nakon penjanja nazad (koje je bilo pravo mučenje), nastavljamo vožnju prema Salernu, kraju Amalfi obale. Gužve se povećavaju, vožnja postaje sporija, ali pogledi su i dalje nestvarni. Dan završavamo u Paestumu – mirnom gradiću koji nas je iznenadio svojom atmosferom i izgledom Grčke. Smeštaj od pedesetak evra tik pored mora i plaže bio je pun pogodak. Odlazimo na plažu, iako talasi ne daju da se okupamo, uživamo u zalasku sunca i tišini. Posle toga – večera i planiranje sledeće velike etape. Sutra ulazimo konačno u Siciliju. Ali, to je već priča za narednu epizodu. #qjmotor #srt900sx #7500km