Nevidljive žene Crne Gore: Danka Šekularac скачать в хорошем качестве

Nevidljive žene Crne Gore: Danka Šekularac

Nadomak nacionalnog parka Biogradska gora, kada se dolazi sa beranske strane, nailazi se na katun Suvodo. Zašto se zove Suvodo niko ne zna, jer je pun vode. Baš zbog te vode, ovdje se odvajkada smještaju stočari, a među njima i porodica Šekularac iz beranskog sela Lužac. Osim stočarstva, zbog kog svako ljeto provode ovdje od davnina, u poslednjih nekoliko godina katun im je važan i zbog turizma. Idealna lokacija, blizina nacionalnog parka, ali i lijepi pristup Bjelasici i njenim ledničkim jezerima čine ovo mjesto atraktivnim za turiste. Danka, mlada junakinja ove priče, ovu je mogućnost prepoznala i zajedno sa porodicom se otisnula u turističke vode, veoma uspješno vodeći ovaj posao. Danka je visokoškolac, završila je fakultet prije nekoliko godina i nadala se poslu, kao i svi mladi ljudi. Konkurisala, pokušavala, poneki posao na kratki rok i dobijala pa opet bila bez posla. Govori nekoliko jezika, vrijedna i brza, mislila je da je neki posao nekako sleduje, da bi ga zaslužila diplomom i pameću, a održala odgovornošću i vrijednim radom. Ali, kako kaže Jovana Bogavac iz prethodne priče, nije ovo Njemačka, takve su priče kod nas rijetke. Kako su joj roditelji bivali na katunu, a Danka, najmlađa od njihovo četvoro djece, nekako po inerciji zadužena da im pomogne kad treba, često je bivala na katunu kad su veliki radovi. Šteta što je nismo slikali jednog dana prije par godina kad smo je na uskom putu ka Suvodolu sreli kako vozi kamion natovaren sijenom, sa šeširom i dugim nalakiranim noktima. To je mogla biti odlična fotografija da oslika Danku. Žbir, što se kod nas kaže za spretno, bistro i okretno stvorenje. Negdje u to doba smo počeli priču o seoskom turizmu. Danka, njen brat Mirko, ali i roditelji su bili zainteresovani i taj je posao pao Danki u ruke. Danka je tada razmišljala – ”Često sam na katunu svakako, posla nema svakako, pa zašto da ne”. Počeli su Šekularci da dograđuju objekte. Dankin pokojni otac Dmitar, odličan majstor i pregalac, bio je glavni za radove i napravio je nekoliko koliba, po jednu svake godine. Danka je pregovarala sa agencijama, pohađala obuke, išla na studijska putovanja, nadograđivala znanja koja su joj bila potrebna da pokrene ovaj biznis. Majka je sve to gledala i pitala se mogu li oni sve to stići od silnih obaveza koje inače imaju u poljoprivredi - krave, njive, sijeno i sitna stoka, oko svega treba raditi. Ali Danka je bila uporna. Kada smo je posjetili povodom upravo ove publikacije, na imanju je bilo živo, primjetan je bio veliki napredak u odnosu na dvije godine ranije. Vidi se da se ovdje turizam odomaćio i da su se svi na njega privikli. Mladi ljudi iz različitih zemalja Evrope u svakom kutku imanja. Jedni se igraju sa Badijem, Dankinim psom i zaštitnim znakom imanja, drugi jure pijetla da ga uslikaju kočopernog, treći se izležavaju na suncu i odmaraju nakon dugačke šetnje po Bjelasici, a Dankina majka Rada, kao da su joj rod rođeni, obilazi jedno po jedno da im posluži domaći sir, okrijepi domaćim sokom, sve koreći ćerku: ,,Ova su đeca umorna, gladna i žedna, Danka”. Danka se smije, pušta majku da nutka goste nečim što im neće naplatiti, što ne ulazi u cijenu, ali ulazi u utisak i iskustvo na farmi, jer sa katuna niko nikad nije otišao gladan i žedan i ta se tradicija njeguje kod Šekularaca. Danka je pripadnik nove generacije, prisutna je na mrežama, prati tehnologije, a voli da se dotjera, našminka i veče provede po beranskim kafićima, kao i njeni vršnjaci, sa sve onim dugačkim nalakiranim noktima sa početka priče. Voli zimi na skijanje, voli da putuje i saznaje, voli da ,,visi” na Instagramu. Kao nova generacija, nije joj teško da progovori na sastancima i skupovima, ukaže na nešto što je pogrešno, na nešto što je ometa u radu ili nije logično za nametanje katunima. Nema straha da priča, nema dilemu da li treba da govori, zna šta joj smeta a šta joj treba, i baš kao Jovana Bogavac, otvorena je da to i kaže. Ne čuju je, što zbog toga što im se ne sviđa šta kaže, što zato što ”nekako nije primjereno među ljudima mlado žensko biće da uzima riječ”, pogotovo ako je ,,otrovna”, kako se obično kaže za ženu koja se zbog nečega buni. No, Danku to ne tangira, ona ide svojim putem, pa dokle stigne. Iako se imanje ne vodi na nju, i sjutra kad se uda ona će ga ostaviti i možda morati na nekom drugom mjestu da krene od nule, predano radi na razrađivanju biznisa. https://www.ruralholiday.me/seoska-do...