Vikend kostim скачать в хорошем качестве

Vikend kostim

Ogledalo društva koje sija, ali ne grije. "Vikend Kostim" je sirova satira o domoljublju na baterije, parizer-diplomaciji i praznim dušama punih džepova. Pjesma nastala iz krika naroda i komentara s asfalta. Bez uljepšavanja. Bez cenzure. Samo istina. Tekst pjesme je iz raznih komentara širom interneta (ja sam ih samo prikupio i malo uobličio), glazba je kreirana u #musicful , video isječci su kreirani u #musicful, a editirano je u #capcut Tekst: Boli me više, stvar od čelika, Postajem i ja Nekoga sjena Velika. U stranki sutra... tražim svoje mjesto! Polizat' ću par guzica, i zaštićen k’o lički medvjed, Švercati ću duhan, dok ne sjednem u fotelju. Kupiti ću kosilicu, sredit će mi gradsku košnju, Dva soma po turi... za domoljubnu mošnju! (Za domoljubnu mošnju!) “Domoljublje” koje traje ko i piva u ruci nije ljubav prema zemlji, nego vikend-kostim. Lakše je vikati parole nego raditi, mislit i graditi. A kad se čuje pjesma iz zvučnika eto “otkrivenja”. Urlaju parole, prijete klanjem, A državu hrane... samo svojim sranjem! (Samo svojim sranjem!) Iz kolijevke su prodali i krevete i snove, Prazne su im duše, al’ su puni love! Miroljubivi domoljubi prijete bombama, Sportaši šute, plešu po velikim sobama. Gazda kaže: „Oporba kriva jer nas provocira“, A onaj u crnom pita: „Kad će lova da se deponira?“ ("Kad će lova?") Gradonačelnik je heroj, ne prodaje ideale, Dok vi za stanove prodajete i majke i budale! Ludnica je nastala kad je izaš’o lik u crnom, Volite domovinu... k’o krava što prolije mlijeko! (Prolije mlijeko!) Dizanje u šest, pogon na podrigušu, Dvolitra piva za jadnu figuru. Nepismeni pokušaj na krnjem hrvatskom jeziku, Mount Everest je to... za vašu lažnu muziku. Hoće li nam sutra stavljat trake oko ruke, Vi što krojite sudbine... iz kreveta, bez muke? “Domoljublje” koje traje ko i piva u ruci nije ljubav prema zemlji, nego vikend-kostim. Lakše je vikati parole nego raditi, mislit i graditi. A kad se čuje pjesma iz zvučnika eto “otkrivenja”. Urlaju parole, prijete klanjem, A državu hrane... samo svojim sranjem! (Samo svojim sranjem!) Iz kolijevke su prodali i krevete i snove, Prazne su im duše, al’ su puni love! Vjera je šum, identitet je gluma, Hrvatistan gori... bez srca i uma. (Hrvatistan gori!) Samo fali traka oko ruke... I smrad dima.