Prof. dr. fra Ante Vučković, duhovna obnova HKM Aargau, Bad Zurzach. „Život u imenu Njegovu“ скачать в хорошем качестве

Prof. dr. fra Ante Vučković, duhovna obnova HKM Aargau, Bad Zurzach. „Život u imenu Njegovu“

Duhovna obnova – Treća večer „Život u imenu Njegovu“ Treća večer duhovne obnove okupila je brojne vjernike koji su, kao i prethodnih dana, željeli zastati pred Božjom riječju i promisliti o dubini života s Kristom. Voditelj obnove večer je započeo kratkim osvrtom na prva dva susreta, u kojima smo razmatrali izvore radosti i odnose među ljudima kao temelj ispunjenog života. Podsjetio nas je da radost pronalazimo tamo gdje prepoznamo Božju prisutnost, a da se pravi odnosi grade u poniznosti, kada se znamo spustiti do tuđih potreba i rana. Druga večer potaknula nas je i na odgovornost – za svoje riječi, postupke i odluke. Jer, tek kada preuzmemo odgovornost za vlastiti život, postajemo zreli i slobodni ljudi. Uvod u treću večer: Život u punini Treća večer nosila je naslov „Život u imenu Njegovu“, nadahnut riječima iz završetka Ivanova evanđelja. Ondje evanđelist piše da je Isus učinio mnoga znamenja, ali je izabrao sedam kako bi po njima njegovi čitatelji vjerovali da je On Krist – Božji Sin – i da, vjerujući, imaju život u Njegovu imenu. Upravo taj život, naglasio je voditelj, nije polovičan, nije životarenje, nego život u punini – život koji obuhvaća cijelo biće: tijelo, emocije i duh. To je sposobnost voljeti i razumjeti svijet, radovati se, misliti, stvarati, osjećati i biti prisutan – život koji diše Božjom prisutnošću. Sedam znakova koji uče životu Ivanovo evanđelje donosi sedam znakova – znamenja – po kojima učimo kako živjeti i tko je Krist. Prvi znak, pretvorba vode u vino, otkriva izvore radosti; drugi nas uči uređivanju međuljudskih odnosa; treći govori o odgovornosti; četvrti o hrani – tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj; peti o strahu i načinu kako se s njime nositi; šesti, o kojem se govorilo ove večeri, tiče se vjere i povjerenja; a sedmi vodi prema vječnom životu. Vjera kao otvaranje očiju Polazište večerašnjeg razmatranja bio je odlomak iz devetog poglavlja Ivanova evanđelja – ozdravljenje slijepca od rođenja. U tom znamenju, rekao je predavač, krije se duboka poruka: vjera otvara oči duha. Tko vjeruje, vidi svijet drugačije. Bez vjere, čovjek hoda kroz život poput slijepca – postoji, kreće se, ali ne vidi. Vjera nije naš napor da dosegnemo nebo; vjera je trenutak kada Bog dođe blizu, kada nas On prvi vidi i dotakne svojim pogledom. „Vjera počinje tim da nas Bog pogleda,“ rekao je predavač, „jer Njegov pogled stvara život.“ Pogled koji liječi U tom se susretu događa preokret: Isus vidi čovjeka koji ne vidi. Učenici, međutim, postavljaju pitanje: „Tko je sagriješio – on ili njegovi roditelji?“ Njihovo pitanje razotkriva pogrešnu sliku o Bogu kao onome koji kažnjava. Isus odgovara: „Niti sagriješi on, niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.“ Bog, dakle, nije onaj koji kažnjava – nego onaj koji iscjeljuje. Njegova svjetlost ne donosi osudu, nego oslobođenje. Bog koji skida krivnju U središtu ove večeri posebno je istaknuto pitanje krivnje – jednog od najdubljih tereta ljudske duše. Krivnja iskrivljuje pogled na svijet, tjera nas da Boga doživljavamo kao strogog suca. Isus, međutim, dolazi upravo da bi skinio krivnju, a ne da bi je povećao. „Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta“ – te riječi iz mise dobivaju novo značenje kada ih čujemo u svjetlu ovog susreta: Bog ne stavlja teret, On ga uzima. Vjera je oslobođenje: onaj tko vjeruje, više ne nosi utege krivnje, ne živi sputan, ne skriva se od svjetla. Vjera otvara oči – i oslobađa čovjeka da vidi svijet, sebe i druge onako kako ih vidi Bog. Svjetlo svijeta Isus kaže: „Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.“ U Njegovu svjetlu čovjek ponovno uči vidjeti. Kao što su u stvaranju Bogov dah i zemlja spojili nebo i prah, tako Isus u ovom znamenju ponovno dotiče čovjeka – zemljom i svojom pljuvačkom, znakom duha i tijela – i vraća mu vid. To je simbol stvaranja koje se obnavlja svaki put kad čovjek susretne Boga i otvori mu svoje oči. Zaključak: Povjerenje koje otvara život Treća večer duhovne obnove pozvala je sve okupljene da ponovno otkriju povjerenje – u Boga, u život i u svjetlo koje On daje. Vjera nije ideja ni teorija, nego pogled koji mijenja sve: kad nas Bog vidi, i mi počinjemo vidjeti. On nas uči da ne tražimo krivce, nego Božja djela koja se očituju i u našim slabostima, i u našim tamama. Jer život u Njegovu imenu – to je život koji gleda svjetlom vjere, život koji zna da u svemu postoji Božji dodir i Božje svjetlo.