"Gospođice, nedostaje vam kovanica..." — Samohrana majka plače, a milijunaš plaća, šokira sve скачать в хорошем качестве

"Gospođice, nedostaje vam kovanica..." — Samohrana majka plače, a milijunaš plaća, šokira sve

Na blagajni supermarketa, samohrana majka suočava se s poniženjem jer joj nedostaje sitniš za osnovne potrepštine. No kada nepoznati milijunaš neočekivano uskoči i plati njezin račun, svi ostaju bez riječi. Ova dirljiva priča otkriva kako jedan mali čin dobrote može promijeniti nečiji život. Ledeni prosinački vjetar nemilosrdno je šibao ulicama Splita, probijajući se kroz svaki sloj odjeće poput nevidljivih iglica leda. Mirjana Grgić stiskala je svoj istrošeni tamnozeleni kaput oko tijela, pokušavajući zadržati ono malo topline što joj je preostalo nakon dugog dana. Njezine pohabane čizme, kupljene prije više od pet godina na rasprodaji, klizile su po mokrom pločniku dok je žurila prema malom dućanu na splitskoj rivi. Pod rukom je čvrsto stiskala papirnatu vrećicu s lijekovima koje je upravo podigla u ljekarni nakon što je tri sata čekala u redu kod liječnika. Oblaci su se gomilali nad morem, prijeteći novim pljuskom, a hladnoća je prodirala do kostiju. Mirjana je pogledala na svoj stari mobitel – bilo je šesnaest sati i trideset minuta. Imala je samo pola sata prije nego što mora preuzeti smjenu u kafiću "Morska zvijezda" gdje je radila kao konobarica svake večeri od sedamnaest do ponoći. Ujutro je čistila sobe u hotelu "Jadran" od šest do četrnaest sati, a između je trčala kući provjeriti svog sina, obaviti kupovinu i sve drugo što je život zahtijevao od samohrane majke. Sa svojih dvadeset i osam godina, Mirjana je već nosila teret života koji bi slomio mnoge. Njezino lijepo lice, uokvireno smeđom kosom koju je vezala u jednostavni rep, pokazivalo je tragove umora koji se nije mogao sakriti ni najboljom šminkom – iako si ona takav luksuz ionako nije mogla priuštiti. Njezin sin Domagoj, dječak od sedam godina s očima boje mora i osmijehom koji je Mirjani davao snagu da izdrži i najteže dane, imao je visoku temperaturu već treći dan zaredom. Trideset i devet s polovicom sinoć. Brinula se da bi mogla biti upala pluća, ali liječnik je dijagnosticirao tešku gripu i prepisao antibiotike. Tiho je zahvalila nebesima što nije bilo nešto ozbiljnije, ali cijena lijekova ipak je bila udarac za njezin ionako prenapeti budžet. Nakon što je platila stanarinu za maleni jednosobni stan u predgrađu, račune za struju i vodu, te vrtić za Domagoja, jedva joj je ostalo dovoljno za hranu, a kamoli za nepredviđene troškove poput lijekova. Svaki mjesec bio je kao hodanje po tankoj žici, bez sigurnosne mreže ispod. Vjetar je naglo pojačao, noseći sa sobom prve kapi kiše. Mirjana je ubrzala korak, ulazeći u mali dućan tik prije nego što je nebo otvorilo svoje ustave. Zvonce iznad vrata zazvonilo je, najavljujući njezin dolazak u topli prostor ispunjen mirisom svježeg kruha i kave. Nekoliko starijih gospođa razgovaralo je kod police s mliječnim proizvodima, a stariji gospodin u kutu prelistavao je dnevne novine. "Dobar dan," pozdravila je prodavačicu tiho, skidajući mokru kapuljaču. Gospođa srednjih godina s umornim očima i ljubaznim osmijehom kimnula je u znak pozdrava. Mirjana je poznavala taj osmijeh – bio je to osmijeh radnice koja stoji na nogama osam ili više sati dnevno za minimalac, osmijeh koji je i sama nosila tijekom svojih smjena. Uzela je malu plastičnu košaricu i krenula kroz uske prolaze dućana. Njezin pogled brzo je prelazio preko cijena, automatski računajući u glavi. Uzela je najjeftiniji kruh, litru mlijeka, mali paket maslaca i zastala kod voća. Domagoj je obožavao naranče, a znala je da su dobre za imunitet. Uzela je četiri velike naranče, nadajući se da će si ih moći priuštiti. Oklijevala je kod police s dječjim slatkišima. Domagoj već tjednima nije dobio nikakvu poslasticu. Možda mali čokoladni desert? Prstima je dodirnula šareno pakiranje, promatrajući cijenu. Sto dvadeset i osam kuna za sve namirnice plus desert – previše. S teškim srcem vratila je desert na policu. Na blagajni je počela izvlačiti zgužvane novčanice iz svog istrošenog novčanika. Imala je točno sto šesnaest kuna. Brojala je novac dva puta, a zatim pogledala na ekran blagajne koji je pokazivao konačni iznos: sto dvadeset i osam kuna. "Gospođice, nedostaje vam kovanica..." rekla je prodavačica, primjećujući njezinu nelagodu...