O uzvisivanju nad drugima i gubitku milosti скачать в хорошем качестве

O uzvisivanju nad drugima i gubitku milosti

"Slušate zapis br. 2. o izrekama i zgodama pustinjskih otaca i majki: govori se o perfidnoj zamci uzdizanja iznad braće po kojoj se gubi milost ako upadnemo u nju. Jedan mlađi brat pođe jednom k starcu koji je živio sam u pustinji već mnogo godina..." Pustinjski oci i majke bili su prvi kršćanski monasi — ljudi koji su krajem 3. i početkom 4. stoljeća napustili svijet i povukli se u pustinju Egipta, Judeje i Sirije, tražeći Boga u šutnji, molitvi i nutarnjem ogoljenju. Među njima se posebno ističu Antun Pustinjak, koji se smatra utemeljiteljem monaštva, zatim Pahomije, Makario Egipatski, Makario Aleksandrijski, Arsenije Veliki, Izidor Peluzijski, Evagrije Pontski, Ammonas, Ivan Kasijan… kao i pustinjske majke Sinkletika, Sara, Teodora, Marija Egipatska — i mnogi drugi. Iz njihova su života nastale Apoftegme pustinjskih otaca — kratke izreke i zgode koje su poput bisera kršćanske duhovnosti, dubokih uvida u ljudsku dušu i drame između svjetla i tame koja se odvija u svakome čovjeku. Ti drevni, jednostavni, ali svježi i snažni tekstovi otkrivaju veliku duhovnu mudrost pročišćenu u tišini pustinje. U svakom razdoblju Crkve Bog podiže karizmu koja joj je potrebna. Kad se car Konstantin obratio i kršćanstvo postalo masovna pojava — kada se dobilo na kvantiteti, ali izgubilo na dubini — Bog je pozvao te ljude u pustinju. Oni su postali svjetionici u vremenu pomutnje, duhovni oci i majke mnogima, pa i nama danas nakon tolikih stoljeća, jer su sačuvali izvorni duh Evanđelja bez razvodnjavanja. Namjeravam u ovoj seriji kratkih videa prenositi upravo te izreke i zgode —koje su i danas poput oaza usred pustinje. Izabrao, čita i komentira: don Antun Nižetić