У нас вы можете посмотреть бесплатно "Momak s' ulice" - HS CB Studio & Bruno Cmrk или скачать в максимальном доступном качестве, видео которое было загружено на ютуб. Для загрузки выберите вариант из формы ниже:
Если кнопки скачивания не
загрузились
НАЖМИТЕ ЗДЕСЬ или обновите страницу
Если возникают проблемы со скачиванием видео, пожалуйста напишите в поддержку по адресу внизу
страницы.
Спасибо за использование сервиса ClipSaver.ru
Glazba : Bruno Cmrk & BJassProductionStudio Tekst : Bruno Cmrk Aranžman : Bruno Cmrk & BjassProductionStudio Produkcija : BjassProductionStudio & HS Cover Band Studio Lyrics ; Meni Lijepa poput slike anđela šta je Božjom rukom slikana Pa je sišla s' neba, tek toliko da prošeta malo, vitke noge da ih protegne ovom zemljom griješnika Kao da je vrijeme stalo Pored duge crne kose šta joj leđa skriva i ramena dira kao da je svila svijetli poput svijeće šta u tami sjaj u oku daje pa se smije tome mraku A ja, kao igrač pokera bez dobrih karata Pratim joj kretnju svaku Zar je moguće, da će momak s' ulice Moći ljubiti, takvo Tijelo Božice Skupljam snage da joj priđem poput mačke lutalice koja radi gladi stane ispred stranca Da mu se umili, da hrane dobije Prilazim i pazim da se ne spotaknem sve što sam popio, a brzo iza šanka sakrio, dok sam čekao da ona pristigne jer prelijepa je bila Da bi trijezan to mogao Da je kasnila još malo, ma sve bi novce zapio još i dužan ostao Ne znam jeli stoji ili lebdi kao anđeo šta ima krila, a krije ih da ih đavo ne vidi Jedino što mogu je da Oči pokažem, svi kažu da je duša tamo,pa da sama vidi koliko se pred njom malo poštujem Možda joj se svidi to šta sad pred sobom vidi Pa joj stolicu izvućem, da sjedne kao dama, njenu priču da čujem, sada nije više sama, nju bi slušao ama baš svakog dana A sati ko sekunde letili, već su svijetla gasili, zadnji u kafiću mi smo sjedili Trčim da otvorim joj vrata kad krenuli smo kući A gospodin se ne uči biti, to po prirodi dođe, samo od sebe, poput starcu dlake sijede Kažu mudri ljudi Tko je prvi njegova je lijepa djevojka A ja već znam u sebi kukavicu Da prvi poljubac u obraz ljubim, usne ne diram, nit se trudim Stavim joj ruku oko struka, tek toliko da vrhovima prstiju jedva dodirnem je, da ostane čista, neukaljano lijepa, srca nevina Kad kući pratim je Žena kad se zaljubi rodnu kuću napusti Nema više za nju ništa osim njene ljubavi Bez nje zaspat ne može, pa i krov pod kojim je rasla joj tuđi postane, čak ni otac rođeni tu ništa ne može, odabrala mu je kći, svoga muža, da obitelj osnuje Poput svoje matere, šta je život djeci dala Brže od ispaljenog metka šta putuje prema nebu, živjeli smo sretni skupa Čak nam je i stara kuća šta se poput štale nekad gradila, bila naša vila posred mjeseca u kojoj smo samo ona i ja Počinje tako ljubavno gnijezdo svako Ali nije lako, ma nimalo nije lako Kada kamenje zatrpa sjetu šta početak pamti, treba truda, treba snage da ljubav pobjedi, da se prisjeti Sjeti se Kad teška kiša pada Onog anđela sa početka i biti ćeš odmah ispod sunca, gledaj kako skriva ona krila anđela, sa kojima ti mladost svoju poklanja, baš tebi, nikom drugome U tren oka sve će suho biti Baš kao da te kiše nikad Ama baš nikad nije bilo Zar je moguće, da će momak s' ulice Čak i suzu pustiti, radi žene svojih snova Njemu dane jedine Pa U dobru i u zlu kad se život pokrene Bit' će ona ista slika Božje ruke Ljepotice