Četvrti Imam Ehli Bejta - biografija Imama Alija ibn Husejna Es-Sedžada скачать в хорошем качестве

Četvrti Imam Ehli Bejta - biografija Imama Alija ibn Husejna Es-Sedžada

Biografija Imama Alija ibn Husejna; Zejnul Abidina Es-Sedžada Ali ibn al-Husejn je imao oko dvije godine kada je njegov djed Ali umro. Živio je deset godina za vrijeme imamata svog strica Hasana i deset godina za vrijeme imameta svog oca Husejna. Njegov vlastiti imamat je trajao trideset pet godina i umro je 94. ili 95. godine po Hidžri u dobi od pedeset sedam godina, za vrijeme kalifata al-Valida I ili njegovog mlađeg brata Hišama. Rođenje i rani život Većina izvora izvještava da je Ali ibn al-Husayn rođen u Medini 38. hidžretske godine (658.–9. n.e.). Možda je bio suviše mlad da bi se sjetio svog djeda Alija i odgajan je u prisustvu svog strica Hasana i oca Husejna, koji su bili Muhamedova dva unuka. U Karbali Glavni članak: Bitka kod Karbale Vidi također: Dan Ašure Godine 61. po Hidžri (680. n.e.), Muhamedov unuk, Husayn, i mala grupa pristalica i rođaka masakrirani su u bici kod Kerbele od strane velike vojske omejadskog halife Yazida I, kojem je Husayn odbio da položi zakletvu na vjernost. Ali ibn al-Husejn je bio prisutan u Kerbeli, ali previše bolestan da bi učestvovao u borbama. Nakon što su ubili Husejna i njegove pristalice, Omajadske trupe su opljačkale njegov kamp i pronašle Alija ibn al-Huseina kako leži smrtno bolesnog u jednom od šatora. Kaže se da je Šimr htio da ga ubije, ali je njegova tetka, Zejnab, apelirala na Omara ibn Sa'ada, zapovjednika Omajada, da mu poštedi život i ovaj ga je pustio na miru. U Kufi Nakon bitke, Ali ibn al-Husejn i žene i djeca odvedeni su u Kufu kao zarobljenici, zajedno sa glavama Husejna i njegovih pristalica. Prema šiitskom autoru al-Shaykh al-Mufidu, zarobljenici su nošeni na golim kamilama, a lanci su bili stavljeni oko Alijevog vrata koji je krvario dok ga je bolest iscrpljivala. Žene Kufana su počele da plaču ugledavši zarobljenike, a Ali je rekao da je to prokomentarisao: "Oni plaču i jadikuju nad nama! Pa ko nas je ubio?" Poznato je da se guverner Kufe, Ubayd Allah ibn Ziyad, prema zarobljenicima odnosio sa velikim prezirom. Ibn Zijad je isprva namjeravao ubiti Alija, ali je bio razuvjeren. Sharif al-Qarashi piše da je, pod utiskom da su svi Husejnovi sinovi ubijeni u Kerbeli, Ibn Zijad upitao Alija: "Zar Bog nije ubio Alija ibn al-Husaina?" Na to je Ali odgovorio: "Imao sam starijeg brata, također po imenu Ali [al-Akbar], koga si ubio. On će te tražiti na Sudnjem danu." "Bog ga je ubio", viknuo je Ibn Zijad. Ali je zatim citirao stihove 39:42 i 3:145 Kur'ana: "Bog oduzima duše u trenutku njihove smrti; niko ne umire osim uz Božiju dozvolu", što implicira da Bog ne ubija. Ibn Zijad je bio ljut na ovaj odgovor i naredio je da se Alija pogubi. On je, međutim, spašen nakon što se Husaynova sestra, Zaynab, izjasnila kod Ibn Zijada. U Damasku Glavni članak: Propovijed Alija ibn Husejna u Damasku Ali i ostali preživjeli su potom poslani kod Yazida u Damask, koji se oštro obratio zarobljenicima, na što su Ali i Zejnab odgovorili istim putem. Za Yazida se, međutim, kaže da je kasnije požalio zbog masakra, vjerovatno strahujući od negodovanja javnosti. Poslao je Muhamedove potomke nazad u Medinu nakon što im je nadoknadio ukradenu imovinu. Dodatne detalje nude šiitski izvori. Na primjer, priča se da je Jezid proslavio tu priliku, doveo zarobljenike pred svoje goste i javno likovao nad glavom Husejna. Ali je tražio dozvolu da održi govor, što mu nije odobreno. Jezid je, međutim, popustio na zahtjev svojih gostiju i Ali je branio Ehli Bejt u govoru koji je prekinut, po Jezidovom naređenju, ezanom (ezanom). Kada je mujezin objavio: "Svjedočim da je Muhamed Božiji poslanik", Ali ibn al-Husejn je upitao: Jezide, je li Muhamed tvoj djed ili moj? Ako kažeš da je tvoj, onda si lažov, a ako kažeš da je moj, zašto si mu onda ubio porodicu? Za Mashhad Ali, koji čini dio velike džamije u Damasku, kaže se da označava mjesto na kojem je Ali bio zatvoren. Posledice Kerbele Ali je po povratku u Medinu vodio miran život, ograničavajući se na ograničen krug sljedbenika koji su mu se obraćali zbog vjerskih pitanja. Odvojio se od političkih aktivnosti i posvetio svoje vrijeme molitvi, što mu je donijelo počasti Zayn al-Abidin i Sajjad. Prema Chittick-u, Zayn al-Abidin je svoje vrijeme provodio u ibadetu i učenju, bio je autoritet u pravu i hadisima, i najpoznatiji po svom vrlinskom karakteru i pobožnosti. Nekoliko izvještaja bilježi duboku tugu Zayn al-Abidina zbog masakra. Rečeno je da je trideset i četiri godine nakon događaja u Kerbeli, Ali plakao kada bi hrana bila stavljena pred njega. Na pitanje da li nije vrijeme da se njegove tuge okončaju, osvrnuo se na ajet 12:84 iz Kur'ana: "Jakub, poslanik, imao je dvanaest sinova, a Bog je učinio da jedan od njih nestane. Oči su mu se okrenule pobijelio od stalnog plača, glava mu je posijedila od tuge, a leđa povijena u mraku, iako mu je sin bio živ.