У нас вы можете посмотреть бесплатно Prof. dr Zorica Tomić: Najlakše je voleti ljude kroz sećanje | Zdrav životni vodič или скачать в максимальном доступном качестве, видео которое было загружено на ютуб. Для загрузки выберите вариант из формы ниже:
Если кнопки скачивания не
загрузились
НАЖМИТЕ ЗДЕСЬ или обновите страницу
Если возникают проблемы со скачиванием видео, пожалуйста напишите в поддержку по адресу внизу
страницы.
Спасибо за использование сервиса ClipSaver.ru
Gošća @politika1904 „Politikinog” podkasta „Zdrav životni vodič sa Danijelom Davidov Kesar” je profesor dr Zorica Tomić, filozof, kulturolog, sociolog kulture, publicista i kolumnista. U podkastu će govoriti o tome kako živimo u jednom haotičnom svetu. To ne znači nužno da i u prethodnim epohama nije bilo krize, ali ovo je sad specifično doba, prvo zato što živimo u vreme enormne proliferacije informacija. One stežu do nas čak i kada ih mi ne tražimo. Profesorka Tomić je govorila i o tome koliko je lako voleti ljude kroz sećanje? – To je najlakše. Postoji teza Umberta Eka - mi pamtimo samo zato da bismo mogli da zaboravimo. Sećanje je selekcija. Čuvajući uspomene, mi u stvari biramo trenutke za koje mislimo da su nam važni. A samim tim hoćemo da zaboravljamo ili stavljamo u fioku na koju treba da padne prašina sve ono što na našoj mapi smisla u nekom trenutku mislimo da nije relevantno ili da je inkompatibilno. I šta se onda dešava? Onda se dešava da u nekoj sledećoj fazi života, kada u postupku restrukturisanja svojih mapa shvatimo da neke od tih sećanja ne treba više da stoje tu. Da možda neka druga treba da stoje samo na njihovom mestu, koja smo ranije hteli da odbacimo, a sada bismo mogli da ih stavimo na svoju mapu, ali samo pod jednim uslovom - da ih preimenujemo. Nije moja majka bila stroga, na primer, tog i tog dana u toj i toj situaciji kad sam dobila batine, nego kad malo prođe neko vreme, pa to sećanje izađe iz podruma, onda pomislimo da nije bila stroga, nego neko ko se za mene borio. A hajde, čik, volite osobu koja je živa, i zdrava pred nama. Taj fenomen se pojavljuje u ljubavi, gde imate ljude koji su apsolutno nesposobni da se upuste u sadašnju vezu ili sadašnji brak, jer se još uvek čvrsto drže za fantaziju o tome kako je nešto s nekim drugim bilo bolje onda i tada. Sa ljudima koji dolaze kod mene na komunikacione konsultacije, bilo u grupi, bilo individualno, radimo na tome da vidimo šta je to što nas sprečava da se otkačimo. Da li zbog nesposobnosti da uživamo sebi ne damo dozvolu da uživamo u vezi i imamo fantaziju da je u uspomeni nešto kao zauvek sigurno mesto? Tvrdim da nije. Treba reći da ljubav može biti ljubav samo ako je uzajamna. Ljubav nije, što bi rekao Jura Stublić, „naranča da se može lomiti na kriške”. Treba živeti ljubav. Jer ako ljubav tretiramo kao nešto što posedujemo, ona će postati kao bilo koji predmet koji imamo. Više nas neće interesovati. Sve manje se gledamo u oči i sve manje se ljubimo – kaže Tomićeva. Pitanje je, da li je najslađe slušanje laži onda kada znamo istinu? – Jeste, to je u stvari možda i najlepši vid osvete. Slatka osveta. Taj doživljaj da imamo zadovoljstvo da kaznimo drugoga, u stvari je u vezi sa činjenicom da je neko drugi prekršio neku normu, oko čega smo prethodno se saglasili. Znači, u osveti je sadržan doživljaj takozvanog pravednog besa. Dakle, ne branim ja sebe tako što hoću da se svetim vama, nego ste vi svojim prekoračenjem povredili jedan princip ili jednu vrednost oko koje smo se saglasili. Na primer, to je prevara u vezi ili u braku. Kada saznamo istinu, onda zadovoljstvo crpimo iz činjenice da mi imamo znanje, a da druga osoba nema znanja o tome da mi znamo. Uvek čovek koji zna, kako kaže i Njegoš, ko makar malo stoji na brdu, više vidi od onog pod brdom. Znači, onaj koji zna nešto, oseća se superiornije i objektivno jeste u odnosu na ovog koji ne zna – tvrdi naša sagovornica. Gošća našeg podkasta je otkrila da teži ka tome da joj bude udobno u sopstvenim cipalama. – Kakve god one bile i stare i podarene ili jako fensi, to bi bila otprilike moja ideja i ako uspemo u tome, onda moramo da se osećamo neko dobro u sopstvenoj koži. A ako se dobro osećamo u sopstvenoj koži, onda ćemo biti u prilici da pokažemo strpljenje prema zahtevima drugih. Ja ne kažem da to uvek imam. To bi bio neki ideal. Volela bih da me manje stresiraju stvari na koje ne mogu da utičem, što ne znači da ću o njima prestati da razmišljam. I da pokušam zapravo da u tim nekim malim stvarima, ali i u onome što me stvarno interesuje i čime se bavim, pronađem zadovoljstvo, jer ću time ostvariti upravo i slobodu i sigurnost da mi je udobno u mojim cipalama – kaže Tomićeva Pratite nas na: https://magazin.politika.rs/ / politikinmagazin / politika.rs / politika1904 #podcast #zdravlje #emocije #zivot #saveti #sreca #ljubav #brak #odnosi #porodica #posao #filozofija #mediji