Prenj BiH, uspon na Zelenu glavu i Otiš iz Konjičke bijele, POV , 4K ULTRAHD скачать в хорошем качестве

Prenj BiH, uspon na Zelenu glavu i Otiš iz Konjičke bijele, POV , 4K ULTRAHD

Uspon na Prenj, Zelena glava 2103 mnv i Otiš 2097 mnv 31.05.2025 Mala ekipa poluplaninara se odvažila i upustila se u osvajanje ni manje ni više nego Prenja, i to Zelenu glavu i Otiš. Znao sam koliko je tura naporna ali sam tu informaciju zadržao za sebe vjerujući da možemo osvojiti te vrhove, naravno ako to vremenski uslovi dozvole, jer bio sam odlično upućen koliko je Prenj izazovan, ali i koliko pruža nezaboravne trenutke svima koji se odvaže da ga istraže. Prenj je jedan od najimpozantnijih planinskih masiva u Bosni i Hercegovini, smješten u središnjem dijelu Dinarida. Ova planina je poznata po svojoj surovosti i izazovima koje postavlja pred planinare – strmi usponi, kameniti tereni i nepredvidivi vremenski uvjeti čine je pravim testom izdržljivosti. Najviši vrh Prenja je *Zelena glava* (2103 m), a tu su i drugi značajni vrhovi poput Lupoglava (2102 m) i Otiša (2097 m). Prenj ima specifičnu zvjezdastu strukturu, što ga čini jedinstvenim u odnosu na ostale planine Dinarida.Ova planina je često nazivana "planinom s karakterom", jer svaki njen vrh priča svoju priču i pruža jedinstven doživljaj. Usponi su zahtjevni, posebno u zimskim i proljetnim mjesecima kada postoji opasnost od lavina. Odlučili smo krenuti iz Konjičke bijele. Što bi rekao naš predsjednik P.D. Azimuth135 i vrsni vodič Afan Abazović : "To je staza koju je najlakše opisati, planinarska vertikala, svaki korak je pola metra nadmorske visine, Popeti se iz Konjičke Bijele i vratiti nazad, samo je za dobro utrenirane i uhodane, što fizički - što mentalno." PS: ovu njegovu izjavu sam pročitao dva dana nakon našeg uspona. Sa Admirovim terencom smo uspjeli doći do Rakovog laza gdje je križanje puteva za Tisovicu (8h) i Jezerce(4h). Tu smo parkirali i krenuli stazom kroz Rakov laz prema Jezercetu. Nakon 3h20min stižemo do planinarske kuće na Jezercetu. Tu pravimo dužu pauzu i koristimo je za ispijanje kahve i razgovor sa planinarima koje tu srećemo. Pauzu nam prekida Miralem i inzistira da dalje nastavimo i iskoristimo trenutno lijepo vrijeme koje se može naglo promijeniti jer i sam je takvo nešto iskusio kada je prije 2god sa drugom ekipom došao na sedlo između Zelene glave i Otiša gdje su bili primorani da se vrate zbog naglog pogoršanja vremena. Dalje nastavljamo stazom između Velike i Male Kopilice sve do sedla izmeđa dva vrha koja planiramo osvojit. Na sedlu se nismo dugo zadržavali zbog jakog i hladnog vjetra te smo odmah odlučili napasti Zelenu glavu. Tih zadnjih 100m uspona je bilo nešto što je teško opisati, ostaci snijega koji u startu onemogućava pristup sigurnosnoj sajli pa nas šalje preko sipara da se nekako u sredini domognemo sajle, grčevi u nogama, racionalni strah od visine i pada gdje te pogrešan korak može stajati života, ali ipak smo uspjeli, bez većih poteškoća, napokon uspjevamo osvojiti najviši vrh Zelenu glavu. Oduševljenje je bilo neizmjerno, kako zbog osvajanja, tako i zbog nevjerovatnog pogleda koji se pruža na gotovo sve Prenjske vrhove i okolne planine. Nakon kraće pauze koju smo iskoristili za doručak opreznim i odmjerenim koracima silazimo do sedla. Odatle penjemo Otiš koji je među planinarima poznat kao mlađi brat Zelene glave. Uspon na Otiš nije bio tehnički zahtjevan pa smo ga relativno brzo popeli. Nakon kraće pauze i fotografisanja krećemo nazad prema Jezercetu gdje biramo malo dužu ali manje strmu stazu koja prolazi ispod Otiša i vodi nas do križanja staza prema Vrutku i Jezercetu(1.5h). Nakon 1h hoda stižemo do Jezerceta i istoimene pl.kuće gdje pravimo pauzu za kahvu. Odatle nastavljamo stazom prema Konjićkoj bijeloj i Rakovom lazu gdje smo ostavili auto. Ukupno pređeno 19.5 km savladano 1650m uspona.