U tuđini [Domovina draga, kako si daleko!...] (Aleksa Šantić, 1900. Drugu Jovanu Dučiću) скачать в хорошем качестве

U tuđini [Domovina draga, kako si daleko!...] (Aleksa Šantić, 1900. Drugu Jovanu Dučiću)

Na dalekom nebu zlatno jutro gori U svjetlilu dana, kao pozdrav mio, Blagi zvuk se hori. Rosna žita šume, a s proplanka ti'o Po modrome klasju sanan vjetrić bludi Pa kapljice pije. Leptirica plava đurđevku sa grudi Slatki pelud krade, s neba zlatno bdije Pa je milo grije: Al' ja, smoren putnik, utjehe ne steko' - Domovina draga, kako si daleko!... Na mrkom grebenu, na samotnoj jeli, K'o zgužvani duvak počivaju ti'o Oblačići b'jeli; Pod njima duboko potočić se skrio, Preliva se, šumi, a talas mu mio Kao zlato sjaje. Sa srpom u ruci preko njega gazi Milooka mlada, pred nju momče slazi I na put joj staje... Al' ja, smoren putnik, radosti ne steko' - Domovina draga, kako si daleko! Niz obale hodim. Rakita se mlada U jutarnjoj suzi preliva pa miri; Ljubičica viri, U prisjenku tihom čelici se nada, I čašicom punom, u slađanom sanku, Očekuje znanku, A daleko tamo, gdje se pjesma hori, Divlja ruža plamti i k'o rubin gori Na b'jelome danku. Al' ja, smoren putnik, radosti ne steko' - Domovina draga, kako si daleko! S rascvalog drveća lagano se kreću Pahuljice b'jele, kao poljub dragi Na usne mi sleću, Miluju me, ljube i svoj miris blagi U njedra mi siplju, i sjećaju dana Kad sam ljubljen bio... I moj duh bez mira, k'o tica sa grana, Uzvija se, leti put dalekih strana, U zavičaj mio... Al' ja, smoren putnik, utjehe ne steko' - Domovina draga, kako si daleko!