O, gdje si, Bože? (Aleksa Šantić, 1902.) скачать в хорошем качестве

O, gdje si, Bože? (Aleksa Šantić, 1902.)

👉 Refleksivna, religiozno-socijalna (moralna) lirika sa elementima duhovne krize (elegije). U pesmi se vidi nekoliko slojeva: 🔹 Religiozni motiv: obraćanje Bogu, pitanja o Njegovom prisustvu 🔹 Egzistencijalna sumnja: „zovem te, ali tebe nema“ 🔹 Socijalna pobuna: tirani vladaju, slabi pate, pravda je pogažena 🔹 Moralna optužba sveta: ljudi su svojim gresima „prognali Boga“ Zato je ton pesme: nije molitva, nije crkvena, nego vapaj savesti. Bog je ovde simbol istine, pravde i ljubavi - a pesnik govori da tih vrednosti nema među ljudima, pa zato izgleda kao da nema ni Boga. "O, gdje si, Bože? (Aleksa Šantić, 1902.) O, gdje si, Bože?... Ja te svuda tražim; Vjerujem u te i vjerom se snažim, i kad mi dušu teški sumor svlada, ona te zove i tebi se nada, i tebi, bože, glas molitve sprema i njom te zove, ali tebe nema!... O, gdje si, Bože?... Na ovoj planeti kuda te vode tvoji puti sveti? jesi li tamo gdje plamovi gore, u slavu tvoju gdje se psalmi hore; gdjeno ti tamjan i izmirnu pale i tebe, Boga, horovima hvale; gdje zvona slave čas tvoga postanja i vječnu svjetlost tvojega sazdanja? Il' tajno stupaš od ljudi do ljudi, pa smiren gledaš kako pravda sudi, kako se lome verige sa roblja i život niče iz mrtvoga groblja, kako se slavi tvojega svemira podižu hrami osveštenog mira, i kako smjerno čovječanstvo ovo ljubi i štuje tvoje sveto slovo? O, gdje si, Bože?... Milost mi podari, javi se meni i duh mi ozari! al' zaman pitam, tvoga glasa nema, tek pusti eho odgovor mi sprema... ti, Bože, ovdje među nama nisi, Carstva su tvoga nedogledni visi; grijehom, kom je crni pakô meta, progna te, bože, ta crna planeta... tu tebe nema, jer tu ljubav gone; tu tebe nema, jer sve u grijeh tone; tu tebe nema, jer tu cvile slabi, a tiran kliče i tuđ hljebac grabi; tu drska volja fariseja crni' istine tvoje sveto slovo skvrni; tu lanci zveče, grmi anatema, - ne, tebe, bože tu na zemlji nema."