Seobe (Aleksa Šantić, 1902.) скачать в хорошем качестве

Seobe (Aleksa Šantić, 1902.)

Pusto li ćeš biti, Nevesinje ravno, Rasadniče srpstva, kolijevko lava! Pusto, jer se, eto, seli pleme slavno, A naša budućnost, gde je ona? Spava. Vjerovasmo u nju ko u sveti život Vasilija svetog što klonule snazi! Vjerovali smo u nju ko u vječni život. Vjerujući u vas,o orlovi naši! A sada vjera naša umire i gasne, Mutno oko gleda u nebo bez zraka... Pred ikonom plaču javor-gusle jasne Jer ostade zemlja bez svojih junaka. Braćo, zar vas duša ni malo ne boli? Zar vam nije žao ovih polja ravnih, Gdje se jedno more naše krvi proli I gdje leže kosti otaca nam slavnih? Zar vam nije žao,na ognjištu onom Gdje vas oganj grijo što će tuđin biti? To će naše gore pogrebnijem zvonom Odjeknuti tužno, a mi suze liti? Il' ne znate da je izdajstvo junaku Ostaviti zemlju gdje ga majka rodi? Ostaviti brata, bez snage u mraku, S nevoljama dugim da sam borbu vodi? O, ne dajte, Srbi, da Vukova ljaga Okalja vam obraz čist ko sunce s neba! Ne idite braćo, od rodnog praga, Jer mučenoj zemlji mučenika treba... Treba muške snage i viteških ruka; Treba Obilića i slobodnih lava.. Treba više smrti i vašijeh muka, Jer, tamo daleko, naša zora spava... (Aleksa Šantić je umro 1924. godine, a autorska prava na književna dela traju 70 godina nakon smrti autora. To znači da su Šantićeva dela danas u javnom domenu (public domain) i mogu se: slobodno koristiti, preraditi, pevati, adaptirati za muziku, film, AI-generisane pesme itd. Bez potrebe za dozvolom ili plaćanjem.)