Srpska vila (Aleksa Šantić, 1893.) скачать в хорошем качестве

Srpska vila (Aleksa Šantić, 1893.)

Kad se ponoć svede, kroz zvjezdice sjajne Anđo rajskog mira krene pjesme tajne: Uz visoko stijenje, kuda oro lijeće, Djevojče se jedno tajanstveno kreće; Njezin suzni pogled u daljinu bludi, U očajni uzdah slamaju se grudi. Ko u poznu jesen listić blagog cvijeta Tužna je, blijeda njena slika sveta; Zlaćane se vlasi po grudima gube, Pa se kadgod tiho sa vjetrićem ljube; A miris se prospe, ko da na sve strane Pomenak se budi i ružice rane. Katkad ruke skrsti, puna svete boli U nebo pogledi, kô da s' bogu moli, I na stijenje klekne s prekidani dasi, Pa ga ljubi, ljubi, i suzama kvasi; Zatrese se stijenje ko d s' gromi gone I podmukli tutanj u dubini tone. Ko si, sveto čedo, što te nemir budi? Da l' nevjerna ljubav ranila ti grudi? Il' si, zrače blijedi, siroče bez snage Pa suzama tužnim tražiš svoje drage? Ne, iz suze što je srpska majka lila Stvorilo se čedo - stvorila se vila. Plači, sliko sveta, ko siroče bludi Koga niko vjerno ne prima na grudi; Zalud more krvi i gomile žrtav': Smrznulo se nebo, spasitelj je mrtav... Plači, vilo sveta, suzam' stijenje kvasi - Rasuo se vjenac što ti čelo krasi...